Od 1960. do 2000. godine očekivana životna dob u SAD-u porasla je za sedam godina za muškarce, a za šest za žene. Međutim, još od osamdesetih godina počele su se pokazivati geografske nejednakosti. Majid Ezzati, profesor javnog zdravstva na Sveučilištu Harvard, vodio je studiju koja je ukazala na taj trend: “To je posljedica pojave da se zdravlje onih najsiromašnijih pogoršavalo ili, u boljem slučaju, nije postalo bolje. Dakle, više ne možemo govoriti o općenitom porastu očekivane životne dobi za sve. Neki ljudi, jednostavno, ne iskuse koristi od općeg poboljšanja medicinske skrbi, a nekima je, pokazalo se, čak i gore.” Studija je analizirala zdravstvene podatke iz svakog okruga u SAD-u, te rezultirala nalazom da su oni najsiromašniji među građanima nižih primanja koncentrirani u južnim saveznim državama. U tim zajednicama, pokazuje se, rasa ne utječe na očekivanu životnu dob. Ezzati kaže da je riječ o složenom problemu, o načinu na koji se provodi zdravstvena politika, o načinu na koji zdravstvene službe pružaju – ili ne pružaju! – usluge korisnicima u raznim dijelovima zemlje. Najjače pogoršanje u smislu očekivane životne dobi bilježi se kod žena. U zadnjih dvadesetak godina očekivana životna dob je ili stagnirala ili se smanjila za 20 posto žena u usporedbi sa 4 posto muškaraca. Prema Majidu Ezzatiju, to je vrlo mračna statistika za jednu industrijaliziranu zemlju: “Pogoršanje zdravlja, smanjenje očekivane životne dobi – to nisu stvari koje se povezuje s jednom visokorazvijenom, bogatom zemljom. To se događa, recimo, u slučajevima raspada samog tkiva društva, kao što je bilo u istočnoj Europi, po raspadu SSSR-a ili kao što se događa u nekim zemljama Afrike nakon dugogodišnjeg haranja AIDS-a.”
(VOA)
Od 1960. do 2000. godine očekivana životna dob u SAD-u porasla je za sedam godina za muškarce, a za šest za žene. Međutim, još od osamdesetih godina počele su se pokazivati geografske nejednakosti. Majid Ezzati, profesor javnog zdravstva na Sveučilištu Harvard, vodio je studiju koja je ukazala na taj trend: “To je posljedica pojave da se zdravlje onih najsiromašnijih pogoršavalo ili, u boljem slučaju, nije postalo bolje. Dakle, više ne možemo govoriti o općenitom porastu očekivane životne dobi za sve. Neki ljudi, jednostavno, ne iskuse koristi od općeg poboljšanja medicinske skrbi, a nekima je, pokazalo se, čak i gore.” Studija je analizirala zdravstvene podatke iz svakog okruga u SAD-u, te rezultirala nalazom da su oni najsiromašniji među građanima nižih primanja koncentrirani u južnim saveznim državama. U tim zajednicama, pokazuje se, rasa ne utječe na očekivanu životnu dob. Ezzati kaže da je riječ o složenom problemu, o načinu na koji se provodi zdravstvena politika, o načinu na koji zdravstvene službe pružaju – ili ne pružaju! – usluge korisnicima u raznim dijelovima zemlje. Najjače pogoršanje u smislu očekivane životne dobi bilježi se kod žena. U zadnjih dvadesetak godina očekivana životna dob je ili stagnirala ili se smanjila za 20 posto žena u usporedbi sa 4 posto muškaraca. Prema Majidu Ezzatiju, to je vrlo mračna statistika za jednu industrijaliziranu zemlju: “Pogoršanje zdravlja, smanjenje očekivane životne dobi – to nisu stvari koje se povezuje s jednom visokorazvijenom, bogatom zemljom. To se događa, recimo, u slučajevima raspada samog tkiva društva, kao što je bilo u istočnoj Europi, po raspadu SSSR-a ili kao što se događa u nekim zemljama Afrike nakon dugogodišnjeg haranja AIDS-a.”
(VOA)
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu