Prizor prednjih automobilskih svjetala pokrenuo je luđačku utrku. Mladići su pojurili ulicom prema nadolazećim automobilima dok su njihovi neonski narančasti i zeleni prsluci bljeskali i namještali se ispred automobila, a momci nerazgovijetno gestikulirali širom razrogačenih očiju. Sve je završilo podignutom rukom, koja je univerzalni signal za zaustavljanje, i brzim pitanjem: “Parking?”

Na sportskim natjecanjima, koncertima, ispred trgovačkih centara i kafića, oni su uvijek tu: samoimenovani čuvari automobila koji usmjeravaju vozače prema praznim parkirnim mjestima i traže novac u zamjenu za čuvanje vozila dok vlasnika nema. Čuvari automobila pripadaju neslužbenoj sivoj ekonomiji Republike Južne Afrike, u kojoj radi oko 2,1 milijun stanovnika, odnosno više od 16 posto radno sposobnih, ključnom sektoru u zemlji u kojoj službena stopa nezaposlenosti iznosi 25 posto. U sivoj ekonomiji rade perači vjetrobranskih stakala, prostitutke i pokućari, osobe koje ne mogu pronaći pravi posao ili ga ne žele. No čuvanje automobila, koje ne zahtijeva neke posebne sposobnosti i uvelike ovisi o energičnom poslovanju, privlači mladiće koji nemaju perspektive u pogledu službenog zaposlenja. Ponudom privida sigurnosti u gradu prožetom zločinom, ovi su poduzetnici pronašli spremno tržište i pristojan prihod na koji ne plaćaju porez.Collen Khumalo, koji je prije nekoliko večeri stajao pred mjestom na kojem se održavao koncert rap glazbenika, priča da je počeo čuvati automobile na stadionu na kojem je Republika Južna Afrika ugostila Svjetsko prvenstvo u ragbiju 1995. godine. Za samo četiri sata zaradio je koliko je tjedno dobivao kao perač posuđa. Sada zarađuje četiri puta više, oko 120 dolara tjedno. “Zaposleni ne dobivaju plaću”, kaže trideset osmogodišnji Collen, otac dvoje djece čija supruga radi u jednoj zaštitarskoj tvrtki. “Zato se ljudi sve više okreću neslužbenim poslovima.” Čuvari automobila predstavljaju svoj posao kao nužan, uzimajući u obzir visoku stopu zločina u Republici Južnoj Africi.

Poduzimaju sve u svojoj moći kako bi izgledali legitimno: nose reflektirajuće prsluke, naređuju automobilima da se zaustave, samopouzdano preusmjeravaju promet i izdaju platne listiće. Neupućeni bi pomislili da je riječ o zaposlenicima nekog poduzeća koje upravlja parkiralištem, ali to je rijetko slučaj.Neki su vozači zahvalni na pomoći dok drugima nije po volji što ih se prisiljava da plate besplatno parkiranje. “Ti tipovi su prevaranti koji pokušavaju zaraditi nešto novca”, rekao je Jabu Silomo (22) nakon svađe s čuvarom automobila ispred koncertne dvorane Newtown. Čuvar ga je tražio 20 randa, oko 2,50 dolara, ali Jabu je rekao da mu ne želi platiti “jer ne izvršava nikakvu uslugu za mene”. Rekao je čuvaru da će mu pola iznosa dati poslije koncerta pretpostavivši da će ovaj dotada već otići. Čuvari automobila nemaju jamstva da će biti plaćeni. A vozači se također kockaju ako im plate jer novac ne podrazumijeva sigurnost. Neki čuvari su optuženi da su sudjelovali u krađi automobila koje su trebali čuvati, dok su drugi prouzročili sudare i prometne nesreće. Welcome Zangwa, šef policijske postaje u blizini stadiona u Sowetu, gdje tijekom nogometnih utakmica rade na stotine čuvara, kaže da taj posao nije zakonom zabranjen. No prošle je godine policija počela zapisivati čuvare i zamolila ih da bilježe registracijske oznake automobila koje čuvaju.“Na žalost”, kaže Zangwa, “neke od njih smo uhitili zbog provala u automobile”.

John Eligon