Za Jordija Savalla, pionira rane glazbe i majstora viole, glazba predstavlja mnogo više od niza zvukova. Ona sadrži povijest i odražava svjetove. Razlikovati muzikologiju i čisti ushit izvođenja njemu je nemoguće.

“Kombiniram oboje”, nedavno je rekao Savall (68), javljajući se preko Skypea iz svog doma u Bellaterri u Španjolskoj, gradića pokraj Barcelone. “Stvarnost je uvijek negdje između teorije i prakse. Teško je razaznati.” Kronike Savallovih glazbenih putovanja odnedavno su zapisane pod imenom Alia Fox, diskografske kuće koja je osnovana 1998. godine za produciranje i distribuiranje njegovih snimki, kao i snimki istomišljenika kao što su njegova supruga Montserrat Figueras, sopranistica kristalna glasa, djeca Arianna i Ferran Savall, instrumentalisti i pjevači, vokalna pratnja La Capella Reial de Catalunya i glazbeni sastavi Hesperion XXI i Le Concert des Nations. No projekt koji će možda najbolje dočarati Savallovu viziju je “Jeruzalem”, posveta, kako kaže popratni tekst, “gradu koji ljudi u svojoj potrazi za svetim i za duhovnom moći beskonačno grade pa ruše”. Prema spornoj etimologiji ime Jeruzalem prevodi se kao “grad dvostrukog mira”, što se odnosi na mir na zemlji i na nebu. Međutim, nakon stoljeća za stoljećem križarskih ratova i džihada taj mir postoji više kao želja nego stvarnost. U više od dva i pola sata glazbe na dva CD-a, s istaknutim gostujućim glazbenicima iz Izraela, Palestine, Armenije, Grčke, Turske, Maroka i Afganistana, što naglašava egzotičnu paletu zvuka, transcendentalnim čežnjama židova, kršćana i muslimana pridaje se jednaka dostojanstvenost. Tiskani materijal dostupan je na osam jezika, uključujući arapski, hebrejski i naravno, kao i uvijek, Savallov materinji katalonski. “Za vjernike je zemaljski Jeruzalem uvijek bio zrcalo nebeskog Jeruzalema”, kaže Savall. “Kad god je zemaljski grad bio uništen, smatrali su da nebeski postoji. Na početku snimke predstavljamo nebeski aspekt Jeruzalema trima različitim proročanstvima posljednjeg suda, za koji sve tri religije predviđaju da će se dogoditi ovdje. Zato su ukopna mjesta tako skupa.” Pjesme koje nježno miluju naše uši pozivaju na pokolj izopačenih. Radi povijesne točnosti Savall je uključio i poziv na oružje pape Urbana II. iz 1095. godine, kojim su započeli križarski ratovi. No izvedba teksta na francuskom je nezanimljiva, pa će oganj i mač ostati neshvaćeni u onih slušatelja koji zanemare popratni tekst.

Savall je prije četiri desetljeća stupio na glazbenu scenu kao učenjak i virtuoz, a postao je poznat široj publici 1992. godine filmom Alaina Corneaua “Tous les Matins du Monde”. Radnja se zbiva oko francuskoga baroknog skladatelja Marina Maraisa, čije su ozbiljne meditacije za violu (renesansno žičano glazbalo s priječnicama kao na gitari, koje se poput čela drži između nogu i na kojemu se svira gludalom) najsjajnije zvijezde odavno zaboravljenog repertoara. Na ekranu Gérard Depardieu utjelovljuje ostarjelog Maraisa s instrumentom, no Savallova ruka zapravo vodi gudalo. Glazba za taj film i dalje je najprodavaniji album Alije Vox, s prodanih 130.000 primjeraka, što je znatna brojka na području rane glazbe. Za jeruzalemski projekt Savall je sa suradnicima skupio glazbene dojmove gradskih sinagoga, crkava i arapske četvrti. Za “Zaboravljeno kraljevstvo” otputovali su u Carcassonne i Montaillou u južnoj Francuskoj, centre radikalno spiritualne, nemilosrdno potisnute katarske vjere. “Stvarni život igra jednako važnu ulogu u našem radu kao i ono što otkrijemo u knjižnicama”, kaže Savall. “Stvarna mjesta pomažu nam u razumijevanju mnogih stvari kojih nema u knjigama. Proces otkrivanja poprilično je dugotrajan. Istraživanjem se možete približiti starim vremenima, osjetiti kako su ljudi pjevali i improvizirali prije mnogo vremena. No kad sve to sjedinimo s našom muzikalnošću, našim ukusom, našom maštom, ono što čujete je suvremeno, baš kao što gledate suvremene glumce u prizoru iz Hamleta.”

Matthew Gurewitsch