U sjenovitoj uličici New Hopa možda se uobličava tiha revolucija američke kulture. Ovdje četveročlana obitelj živi u bijeloj kući kolonijalnog stila na način koji bi se nekada smatrao sveameričkim, ali je u poslijednje vrijeme smatran jednostavno čudnim: oni su štedljivi.

Upoznajte Leah Ingram, Billa Behrea i njihove kćeri Jane i Annie. Oni gotovo svuda idu pješice, rijetko jedu izvan kuće, ponekad kupuju odjeću u second-hand dućanima i ugase svjetlo kada izađu iz sobe. Ingram-Behre obitelj čvrsto spada u srednji sloj, oba roditelja su zaposlena i nisu pretjerano pogođeni grčevima koji tresu Wall Streetom. Behre je dekan Sveučilišta New Yerseyja, a Ingram je uspješna slobodna autorica i stručnjak za bonton. Nemaju nikakvog duga na kreditnim karticama. To je sadašnjost. Prije malo više od godinu dana obitelj je bila zarobljena u američkoj “troši po svaku cijenu” kulturi. U danima rastućih cijena nekretnina i laganog kredita izvadili su hipotekarni kredit od 101.000 dolara na svoju staru kuću i izdašno trošili na povećanje životnog standarda – u dvije godine su otišli na tri krstarenja i vodili djecu na godišnje posjete Dysneyju Worldu. “Nakon 11. rujna kupovanje je postalo patriotska dužnost i mi smo bili jednako veliki patrioti kao bilo tko”, jadikuje Behre. Ljudi koji su pretjerano trošili tijekom posljednjeg destljeća sada odbacuju ekstravagantni stil života. Troše manje i mudrije. Neki prave red u svojim financijama. Ostali strahuju od gubitka posla, šokirani su gubicima od investicija ili se povlače u sebe zbog opće nesigurnosti. Škrtarenje se već vidi u brojkama, ovaj kvartal bi mogao obilježiti prvi pad osobne potrošnje u 17 godina. A sa slabim mogućnostima dobivanja kredita i Amerikancima opterećenima sa 2,6 bilijuna dolara osobnih dugova, broj potrošačkih kredita je u kolovozu prvi put pao od 1991. godine. Menzie D. Chinn, profesor ekonomije na Sveučilištu Wisconsin, smatra da potrošači sljedećih pet godina neće biti u mogućnosti bezbrižno trošiti. Što nas vraća natrag na ono što je John Maynard Keynes nazvao paradoksom štednje. “Ono što je dobro za pojedinca”, tvrdio je slavni ekonomist, “može pokrenuti ili produbiti recesiju.” Ali to neće zaustaviti novoštedljive. “Ja ne mogu pomoći ekonomiji”, rekla je Kim Schultz, koja živi u teško pogođenoj Avoci, Michigan, i zajedno sa suprugom Jonom duguje 40.000 dolara na kreditnoj kartici. “Moram pomoći sebi.” S druge strane, ova ponovo otkrivena štedljivost mogla bi – naglasak na “mogla” – pretvoriti Amerikance u štediše, a ne potrošače. A to bi dugoročno pomoglo postaviti ekonomiju na čvršće temelje.