Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Saveznici bez neprijatelja

Autor: The New York Times
17. listopad 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Mogu li Sjedinjene Američke Države ostvariti uspjeh u ratu u Afganistanu ako među saveznicima vlada nepovjerenje? Jednako tako može li rat završiti pobjedom ako je jedan od dva glavna saveznika u dosluhu s neprijateljima?

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Neprijatelji su, dakako, talibani, a saveznici pakistanska i afganistanska vlada. Pakistanske i afganistanske vojne snage, uz pomoć američkih, bore se protiv talibanskih elemenata na svojim područjima. Nedavno su se pobudile sumnje o dvostrukoj igri nakon višestrukih napada na NATO-ve konvoje za koje mnogi krive pakistansku vladu. Nakon što je u napadu američkih helikoptera 30. rujna ubijeno troje pakistanskih vojnika koji su čuvali granicu, pakistanska je vlada uzvratila zatvaranjem pograničnog puta koji se koristio za opskrbu snaga u Afganistanu. Talibani i pobunjenici iz al-Qa’ide time su dobili čistu priliku da napadnu NATO-ve konvoje, a u tjedan dana u bombaškim napadima uništeno je nekoliko desetaka kamiona. Taj je incident razotkrio korjenite izazove američko-pakistanskog savezništva: kad je riječ o Afganistanu, SAD i Pakistan imaju vrlo različite nacionalne interese. Predsjednik Obama interese američke nacionalne sigurnosti u južnoj Aziji definirao je kao potrebu da se spriječi nastojanje da regija postane odskočna daska terorističkih napada na SAD i američke saveznike. Upravo su zato, kaže Obama, američke snage u Afganistanu i upravo zato SAD tjera pakistansku vladu da na svome terenu djeluje protiv militantskih trupa kao što su afganistanski talibani, al-Qa’ida i teroristička mreža Haqqani. Iz istog su razloga američke snage sudjelovale u prekograničnim napadima. Međutim, Pakistan svoju nacionalnu sigurnost temelji na Indiji. Svaki se korak pakistanske vlade promatra kroz tu prizmu. Ako se ograničava u djelovanju protiv talibana, to je zato što strahuje da će snažni Afganistan ući u savezništvo s Indijom. Pakistanu bi odgovaralo da talibani to spriječe. Ono što Pakistan najviše želi vezano uz Afganistan jest jamstvo da Indija ne može preko Afganistana zaprijetiti Pakistanu. Zato je radikalni islamski pokret, kao što je onaj talibanski, sa snažnim vezama s Pakistanom upravo ono što država želi. Štoviše, Pakistanci sve manje vjeruju da će američke snage ostati u Afganistanu, a Obama je najavio da će povlačenje započeti u srpnju 2011. godine, potvrdivši njihove strepnje.

Mogu li Sjedinjene Američke Države ostvariti uspjeh u ratu u Afganistanu ako među saveznicima vlada nepovjerenje? Jednako tako može li rat završiti pobjedom ako je jedan od dva glavna saveznika u dosluhu s neprijateljima?

Neprijatelji su, dakako, talibani, a saveznici pakistanska i afganistanska vlada. Pakistanske i afganistanske vojne snage, uz pomoć američkih, bore se protiv talibanskih elemenata na svojim područjima. Nedavno su se pobudile sumnje o dvostrukoj igri nakon višestrukih napada na NATO-ve konvoje za koje mnogi krive pakistansku vladu. Nakon što je u napadu američkih helikoptera 30. rujna ubijeno troje pakistanskih vojnika koji su čuvali granicu, pakistanska je vlada uzvratila zatvaranjem pograničnog puta koji se koristio za opskrbu snaga u Afganistanu. Talibani i pobunjenici iz al-Qa’ide time su dobili čistu priliku da napadnu NATO-ve konvoje, a u tjedan dana u bombaškim napadima uništeno je nekoliko desetaka kamiona. Taj je incident razotkrio korjenite izazove američko-pakistanskog savezništva: kad je riječ o Afganistanu, SAD i Pakistan imaju vrlo različite nacionalne interese. Predsjednik Obama interese američke nacionalne sigurnosti u južnoj Aziji definirao je kao potrebu da se spriječi nastojanje da regija postane odskočna daska terorističkih napada na SAD i američke saveznike. Upravo su zato, kaže Obama, američke snage u Afganistanu i upravo zato SAD tjera pakistansku vladu da na svome terenu djeluje protiv militantskih trupa kao što su afganistanski talibani, al-Qa’ida i teroristička mreža Haqqani. Iz istog su razloga američke snage sudjelovale u prekograničnim napadima. Međutim, Pakistan svoju nacionalnu sigurnost temelji na Indiji. Svaki se korak pakistanske vlade promatra kroz tu prizmu. Ako se ograničava u djelovanju protiv talibana, to je zato što strahuje da će snažni Afganistan ući u savezništvo s Indijom. Pakistanu bi odgovaralo da talibani to spriječe. Ono što Pakistan najviše želi vezano uz Afganistan jest jamstvo da Indija ne može preko Afganistana zaprijetiti Pakistanu. Zato je radikalni islamski pokret, kao što je onaj talibanski, sa snažnim vezama s Pakistanom upravo ono što država želi. Štoviše, Pakistanci sve manje vjeruju da će američke snage ostati u Afganistanu, a Obama je najavio da će povlačenje započeti u srpnju 2011. godine, potvrdivši njihove strepnje.

Pakistanci smatraju da će, ako SAD napusti područje, afganistanski talibani ponovno steći prevlast. Kad se to dogodi, žele biti sigurni da će biti u milosti talibana. Na kraju, pakistanska vlada želi biti sigurna, opet zbog Indije, da će njezini povijesni saveznici, među kojima su i afganistanski talibani i mreža Haqqani, biti potpuno posvećeni postizanju političkog dogovora o podjeli moći u Afganistanu. Moeed Yusuf, savjetnik za južnu Aziju pri Američkom institutu za mir, kaže: “Svaki politički dogovor koji ne uključuje Pakistanu sklone grupacije, kao što je mreža Haqqani, za Pakistan će značiti neuspjeh. Neće to biti Afganistan u koji indijske snage neće moći prodrijeti.” Iz baze u pograničnom području između Afganistana i Pakistana mreža koju vodi Sirajuddin Haqqani sumnjiči se za pobunjeničke napade u okolici Kabula. Povezana je s al-Qa’idom i vođama afganistanskih talibana pod vodstvom Mulle Muhammada Omara. Zapadnjački vojni dužnosnici mrežu Haqqani optužili su za bombardiranje indijskog veleposlanstva u Kabulu 2008. godine, otmicu britanskog novinara Seana Langana i izvjestitelja New York Timesa Davida Rohdea te stotine napada na američke snage u Afganistanu. “Ciljevi SAD-a i Pakistana u Afganistanu nisu usklađeni”, kaže Shuja Nawaz, direktor Centra za područje južne Azije pri Atlantskom vijeću. Kad se sve to uzme u obzir, čini se logičnim da treba posebnu pozornost posvetiti problemu Indije i Pakistana. No ne tako skoro. “Tu nema popravka”, tvrdi C. Christine Fair, profesorica na Fakultetu za inozemne poslove Edmund A. Walsh na sveučilištu Georgetown u Washingtonu. “Zato ćemo na tome raditi sljedećih pedeset godina.” Profesorica Fair smatra da je Indija u usponu te da stoga indijska vlada nema razloga ozbiljnije pregovarati s Pakistanom o čitavom nizu pitanja koja su se našla između dvaju protivnika jer će poslije biti još moćnija. “Da za ovo postoji jednostavno rješenje, netko bi ga već osmislio”, kaže Fair. “No smatram da se gordijski čvor ne može razmrsiti.”

Helene Cooper

Autor: The New York Times
17. listopad 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close