Islandska Najbolja stranka, koju je u prosincu osnovao komičar Jon Gnarr kako bi ismijao politički sustav u svojoj zemlji, vodila je kampanju koja je bila potpuna lakrdija. Ili možda nije?

Prošlog je mjeseca, u državi zahvaćenoj depresijom nakon financijskoga kraha, Najbolja stranka pobijedila na izborima u Reykjaviku s većinom od 34,7 posto. Gnarr je tako postao četvrti gradonačelnik na četiri godine, grada u kojem živi više od trećine od 320.000 stanovnika Islanda. U pobjedničkom govoru nastojao je umiriti onih ostalih 65,3 posto. “Nitko se ne mora bojati Najbolje stranke”, rekao je, “jer je to najbolja stranka. Da nije, zvala bi se Najgora stranka ili Loša stranka. S takvom strankom ne bismo mogli naprijed.” Budući da je njegova stranka osvojila šest od ukupno petnaest mjesta u Gradskom vijeću, Gnarr je trebao koalicijskog partnera, no isključio je svaku stranku, čiji članovi nisu pogledali svih pet sezona serije “Žica”. Ovaj četrdesettrogodišnjak sa žućkastocrvenom kosom najpoznatiji je po televizijskoj i filmskoj ulozi Georga Bjarnfredarsona, neugodna, ćelava, sredovječna marksista obrazovanog u Švedskoj, čije je djetinjstvo uništila majka militantna feministica. Karijera mu je omogućila prepoznatljivost, ali mali broj Islanđana dvoji oko toga što ga je zapravo ponukalo na politički angažman. “To je izraz prosvjeda”, kaže Gunnar Helgi Kristinsson, profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Islandu. Kao jedan od prvih znakova financijskih nevolja u Europi, 2008. godine propale su islandske banke i državu gurnule u duboku krizu.

Izvještaj objavljen u travnju uzdrmao je javnost, razotkrivajući krajnji nemar, nepotizam i nesposobnost u najvišim vrhovima vlade. Ljudi su bili spremni na nekoga, bilo koga tko nije uobičajeni sumnjivac, kaže profesor Kristinsson. Najbolja stranka, koja između ostalih okuplja i ugledne pripadnike islandske punkscene, ušla je u koaliciju sa Socijaldemokratskom strankom lijevog centra (iako je Gnarr posumnjao da su jednom od mlađih članova naredili da gleda “Žicu” i sastavi bilješke). “Ako je nešto smiješno, ne znači da nije ozbiljno”, kaže Gnarr koji je iskustvo s vanjskom politikom stekao vodeći radijsku emisiju u kojoj je lažnim pozivima Bijeloj kući, CIA-i, FBI-u i policijskim postajama u New Yorku provjeravao jesu li pronašli njegovu navodno izgubljenu lisnicu. Jon Gnarr kaže da je osnivanje Najbolje stranke potaknula velika nevolja i moralna zbrka koja je zemljom ovladala nakon kraha bankarskog sustava. Prošle je zime otvorio internetsku stranicu Najbolje stranke i počeo pisati “političke” članke nestvarnog sadržaja. “Reakcije su bile jako dobre”, kaže Gnarr, “i počeo sam osjećati potrebu za daškom novog, novim načinom komunikacije”. “Od svih projekata u kojima sam sudjelovao, u ovome sam osjetio najviše zadovoljstva”, dodaje.

Sally McGrane