Više od dvije godine francuski Saint Gobain vlasnik je tvornice građevinskog materijala Elba u Apatinu. Nekadašnji suvlasnik Sveto Bajić imao je poduzeće u naponu snage i, gledano iz toga kuta, poziv je mogao ignorirati, ali je ipak zbog respekta prema velikoj tvrtki, koja je vlasnik više od tisuću tvrtki u kojima radi 210.000 radnika, popustio pritisku svjestan da je teško suprotstaviti se takvoj tvrtki.

Regionalna tržišta
Bajić je donio tešku odluku i Elba je postala dio koncerna, odnosno njezine građevinske divizije Weber, a Bajić je, na zahtjev Francuza, prihvatio da još tri godine ostane direktor. Prije toga je Saint Gobain obišao nekoliko poduzeća u Srbiji radeći istraživanje tržišta. Procijenili su da je najkorisnije rješenje kupnja lokalne tvornice koja bi imala potvrđenu robnu marku. Izbor je pao na Elbu jer ima visoku kvalitetu i prihvaćen tržišni brend, o čemu govori i činjenica da je starom nazivu dodano samo ime Weber. Dolaskom Francuza dogodile su se male, ali ipak bitne promjene. Visoka kvaliteta je dodatno učvršćena jer su tvornici sada dostupni svi područni laboratoriji, pa su i recepture usuglašene sa Saint Gobainovim. I u prodaji je došlo do promjene. Prije je 80 posto proizvodnje išlo u izvoz, najviše u Rusiju, Ukrajinu i Mađarsku. Kako Weber već ima tvornice u tim zemljama i kako se izbjegava nepotrebna unutarnja konkurencija, težište je prebačeno na lokalno srpsko tržište na kojem se sada realizira oko polovina prodaje. Ostatak od 40 do 50 posto namijenjen je susjednim tržištima Bosne i Hercegovine, Crne Gore i posebno Hrvatske gdje posluju preko svoje tvrtke. Zaokret se nije osjetio u vrijednosnim pokazateljima. Dok je 2007. tvornica proizvela 27.000 tona, ove se godine očekuje da će biti ostvareno 35.000 tona. Istodobno je u 2008. porastao obujam prodaje za 17 posto, dok se u ovoj godini unatoč krizi očekuje sedam posto veća realizacija, po čemu je Weber Elba među najboljima u koncernu. Kapaciteti bi uskoro mogli postati usko grlo, pa je Saint Gobain planirao gradnju nove tvornice građevinskih ljepila i smjesa za fasade, vrijednu oko 4 milijuna eura. Kriza je malo usporila realizaciju ideje, ali Bajić vjeruje da će do toga doći već iduće godine. Dok Francuzi traže lokaciju bližu Beogradu, on navija za Apatin ili barem Vojvodinu. Pritom iznosi dva jaka argumenta. Dio Dunava oko ušća Drave ima najbolju granulaciju pijeska, a sam Apatin je lociran na granici dvaju najvažnijih tržišta – srpskog i hrvatskog.

Trajni zakup
Dio novca dobivenog od Francuza Bajić namjerava uložiti u poslove u kojima se dokazao, a dio u turizam. Dok pregovara s tvrtkom iz Južne Koreje o gradnji tvornice izolacijskih materijala, završava se turistički kompleks Zelena glava, koji se prostire na osam hektara. Uz prirodno jezero udaljeno dva kilometra od Apatina Bajić gradi kompleks koji je trebao biti završen uoči ove sezone, ali ga je u toj namjeri spriječila birokracija. Bajić je uvjeren da će sve biti gotovo do svibnja 2010. godine. Iznenađen je odgovorom tržišta jer je velik broj ljudi, osobito iz Hrvatske, zainteresiran da uzme bungalove u trajniji zakup.

Ulaganje

Turističko naselje
Uz prirodno jezero nedaleko od Apatina Bajić gradi restoran, hotel sa 40 ležajeva, 30 bungalova i druge turističke sadržaje. Bilo je zamišljeno da kompleks bude završen uoči ove sezone, ali ispriječila se birokracija. Bajić je uvjeren da će sve biti gotovo do svibnja 2010. godine.