Američka vojska pouke iz proteklih desetljeća primjenjuje na rat protiv droge koji se vodi u divljini gdje živi indijanski narod Miskito te uz pomoć honduraske vlade potiho gradi vojni kamp. Riječ je o jednoj od tri vojne baze za podršku taktičkim operacijama, a sve se nalaze na ključnim lokacijama gdje bi vojska trebala zaustaviti krijumčare koji kokain iz Južne Amerike prevoze u Sjedinjene Američke Države. Honduras je najnovija točka interesa u američkom ratu protiv droge.

Više od 90 posto kokaina iz Kolumbije i Venezuele koji završi u SAD-u prođe kroz središnju Ameriku. Više od trećine prođe kroz Honduras, državu s brojnim golemim područjima kojima nitko ne upravlja te državu s ponajvišom stopom samoubojstava po glavi stanovnika u svijetu. Ova nova ofenziva, koja je pokrenuta u trenutku dok SAD smiruje sukobe u Iraku i Afganistanu, dokaz je novog američkog načina ratovanja – manje misije s ograničenim brojem jedinica, partnerstva s vojskom i policijom iz drugih zemalja koje predvode sigurnosne operacije te precizno definirani ciljevi usmjereni prema pobunjenicima, teroristima ili kriminalnim skupinama. Novi je pristup nastao na temelju onoga što je američka vojska naučila tijekom desetogodišnjeg protupobunjeničkog djelovanja u Afganistanu i Iraku, gdje su se jedinice iz velikih baza premještale na položaje u izoliranim, opasnim područjima kako bi se borili protiv pobunjenika. Međutim, ova se misija odvija u skladu sa strogim pravilima djelovanja, koja brane američki angažman u središnjoj Americi. Naime, Washington s Hondurasom ima neugodnu prošlost jer je ondje tajne operacije nekoć vodio Oliver North, američki vojni dužnosnik koji je pobunjenike koji su se borili u Nikaragvi snabdijevao novcem i oružjem. Prilikom proteklih operacija za razbijanje narkolanaca honduraske i američke jedinice helikopterima su se prevozile iz glavnog grada Tegucigalpe gdje god bi obavještajna jedinica prepoznala radarski trag krijumčarskih letjelica. Zbog trosatnog leta često ne bi zatekli susrete predstavnika kartela dok su tone kokaina prebacivali u kanue, a potom ih pod gustom šumom prevozili prema brodovima i podmornicama na obali. Prije premještaja u središnju Ameriku pukovnik Ross Brown 2005. i 2006. godinu proveo je u Iraku kao zapovjednik eskadrile Treće pukovnije, koja je djelovala na području južnog Bagdada.

Pukovnik Brown danas je zapovjednik Združene bojne jedinice Bravo, a sa svojih 600 pripadnika rukovodi vojnim akcijama u Središnjoj Americi. Slijedi zapovijed diskretne vojne prisutnosti, potpore lokalnim vlastima te Agenciji za suzbijanje narkotika (DEA), koja rukovodi američkom misijom za borbu protiv droge. Američki vojnici koji ovdje borave smiju zapucati jedino u samoobrani. Unatoč brojnim ograničenjima, vojska raspoređuje osoblje, helikoptere, zrakoplove za nadgledanje te rukovodi logistikom bolje nego Honduras, pa čak i američko Ministarstvo vanjskih poslova i DEA. Zapovjednik mornarice Hondurasa, Pablo Rodríguez viši je časnik u drugoj vojnoj bazi, koja se nalazi u Puerto Castilli na obali. Pokazuje nam “dodatnu flotu”, koja se sastoji od desetak plovila koja su zaplijenili krijumčarima te se njima koriste u lovu na odbjegle krijumčare. “Ograničeni smo što se tiče brzine kretanja, čak i kad imamo snažne indicije gdje se pošiljka droge nalazi”, kaže zapovjednik Rodríguez. “Ne možemo ništa bez zračne potpore. Zato nam je jako važno što će američka vojska doći ovamo.” Broj stalnih jedinica u inozemstvu smanjuje se u skladu sa smanjenim proračunom Pentagona, a ove će misije sve više biti odraz partnerstava kojima su obično rukovodile snage Posebnih operacija. Viceadmiral Joseph Kernan, drugi časnik zapovjedništva na području središnje i južne Amerike, kaže: “Potražnja za drogom u SAD-u svakako otežava situaciju u susjednim nam zemljama koje se bore protiv ovih organizacija, a upravo je zato važno da se s njima udružimo u borbi.”

Thom Shanker