Ljubov Volkova (63), aktivistica još od vremena protusovjetskih ustanaka s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, osjetila je val nade kad je predsjednik Dmitrij Medvjedjev javno prokazao krivce za korupciju i sudske malverzacije. No 24. rujna bivši je predsjednik Vladimir Putin najavio da se s Medvedevim “prije nekoliko godina dogovorio” da će mu do 2012. godine mlađi kolega prepustiti predsjednički položaj pa je svima postalo jasno da je Medvedev čitavo ovo vrijeme samo Putinu čuvao mjesto.

Tad je Ljubov shvatila da su nastojanja Mihaila Gorbačova pala u zaborav. U nekom su trenutku u svojem dvadesetogodišnjem razvoju, kaže, Rusi izgubili interes za demokratske reforme. “Nešto se dogodilo, možda 1994., a možda i 1996. Ovdje danas rastu drukčiji ljudi”, kaže Ljubov, “koji će bilo što prihvatiti”. Vladimira Putina, koji vlada ruskom politikom, narod voli jer su u proteklih deset godina osjetili poboljšanje standarda. Iako se Putin bezrezervno zalaže za centraliziranu moć, njegova je vlada ponudila politička sredstva onima koji se s time ne slažu. Glavni je među njima bio Medvedev, koji se u kampanji zalagao za borbu protiv “pravnog nihilizma” i “bezgranične korupcije”, a osim njega Pravi put, stranka opozicije čiji je vođa obećao da će u parlament uvesti konkurentni duh. Danas se ta sredstva čine isprazna. U rujnu je vođa Pravog puta dao ostavku, izazvavši skandal žaleći se na agresivan nadzor Kremlja, a današnja politička križaljka otkriva da Putin nikad nije ni namjeravao otići s vlasti te da si je manevrima osigurao ostanak na vlasti do 2024. godine. Liberalni su Moskovljani očaj izrazili na internetu, šaljući okolo portret Putina kako prekriva Leonida Brežnjeva, čija je osamnaestogodišnja vladavina nazvana “dobom stagnacije”. Sergej Markedonov, stručnjak za političku znanost, kaže da ga je vijest o predsjedničkim izborima podsjetila na Charlesa Talleyranda i njegov opis Napoleonove vojske kako ulazi u Rusiju prije katastrofalnog poraza. “Putinovo predsjedništvo početak je kraja”, napisao je na svojoj stranici na Facebooku. “Baš me briga tko je na vrhu, a tko na dnu, no institucionalizacija Putina kao predsjednika dovest će nas u potpunu stagnaciju.

To će biti pobjeda korumpirane oligarhije i propast modernizacije.“ Drugi su svoj bijes usmjerili prema Medvedevu, koji je tijekom troipolgodišnjeg boravka na vlasti iznio ambiciozan plan modernizacije i kritizirao neke Putinove odluke. ”Zar svojim sugrađanima, onima koji su mu povjerili svoja prava i slobode, ne bi htio objasniti zašto je naglo odlučio otići s vlasti?“, napisao je u svom blogu Vladimir Varfolomejev, novinar radija Ekho Moskvy. Ljubov Volkova, inače članica skupine za nadzor zatvora, bila je uvjerena da se iza političkih kulisa Medvjedjev zalaže za reforme, no ljetos je po izrazu njegova lica zaključila da će napustiti mjesto predsjednika.Spisatelj Viktor Erofejev kaže: ”Vijest smo primili onako kako nam je i dana i nitko o tome ne želi razgovarati. Kao što je Puškin rekao, ljudi su utihnuli.“ Prije četiri godine, kad je Medvjedjev imenovan Putinovim nasljednikom, šezdesetčetverogodišnji Erofejev pisao je o nadi u novog vođu i njegove ”žive, humane oči“. ”Smijemo li se uopće nadati blagom svjetlu na kraju tunela?“, pisao je. Dan nakon najave zamjene na političkom vrhu rekao je da misli da trajnog razočarenja neće biti i predvidio da će se Rusi okrenuti sebi. ”Ova nas zemlja uči da brinemo svoju brigu i da ne padnemo u depresiju“, kaže Erofejev. ”A i votka nam je dostupna.”

Ellen Barry; Michael Schwirtz doprinio izvještaju