Predsjednik uprave Gazproma Aleksej Miler rekao je kako od Azerbajdžana želi dugoročno kupovati prirodni plin po tržišnoj cijeni. Otkrivene rezerve plina u Azerbajdžanu procjenjuju se na 1500 milijardi kubičnih metara, uključujući polje Šah – Deniz u Kaspijskom bazenu u kojemu s nalaze obnovljive rezerve od 1300 milijarde kubičnih metara.

Azerbajdžan godišnje troši između 10 i 11 milijardi kubičnih metara plina. Plinovod Južni tok, kojega će zajedno graditi Gazprom i talijanski ENI, mogao bi u južnu Europu godišnje distribuirati 30 milijardi kubičnih metara ruskog plina, s Grčkom kao tranzitnom zemljom na južnom kraku plinovoda koji će dovoditi plin do Italije. Projekt čiji je cilj povezati Gazpromova polja u Sibiru s Europom i kojega se smatra konkurencijom plinovodu Nabucco stajat će oko 10 milijardi eura. Planirani Južni tok išao bi od postrojenja Beregovaja na ruskoj obali Crnog mora. Protezao bi se ispod Crnog mora do bugarske luke Varna, gdje se razdvaja – južni plinovod išao bi preko Grčke u Italiju, dok bi sjeverni pravac u sjevernu Italiju išao preko Srbije, a moguće je da bi uključivao i Hrvatsku, Sloveniju, Mađarsku i Austriju. Grčki dio plinovoda izgradio bi međunarodni konzorcij kojega bi činile grčka kompanija DESFA i ruski Gazprom s po 50 posto udjela. Južni tok trebao bi početi radom 2013. godine. Dio naftovoda koji bi se sa 900 kilometara protezao ispod mora išao bi od postrojenja za kompresiju Beregovaja, preko ruske crnomorske luke, blizu Arhipo – Osipovke, do bugarskog grada Burgasa. Plinovod će se na zemljanom dijelu razdvojiti. Jugozapadno krilo ići će preko Bugarske, Grčke i Jadranskog mora prema Italiji, dok će drugo, sjeverozapadno krilo slijediti jedno od dva pravca o kojima se razmišlja – preko Bugarske, Srbije, Mađarske i Austrije ili preko Bugarske, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Austrije.