U centru za liječenje ovisnike više ne vežu za krevet, no kad su zatočeni u sobi s krevetima na kat i ne mogu izaći, nemaju izbora nego pretrpjeti posljedice prestanka uzimanja droge, što je prvi korak u grubom i prisilnom pristupu odvikavanja od droge koji podupire sve više Rusa. “Svjesni smo da koračamo granicom zakona”, kaže Sergej Šipačev, jedan od djelatnika centra, koji vodi privatna organizacija Grad bez droge.

“Ovisnike zatvaramo, ali uglavnom se radi o pismenom zahtjevu obitelji. Policija to ne bi mogla učiniti jer je protuzakonito.” Sobicu ispunjava zaglušujuća tišina dok 37 muškaraca, izgubljenih u vlastitom svijetu jada, leži jedan pored drugog. Izvan te sobe, nazvane sobom za karantenu, šezdeset muškaraca koji su prošli mjesečnu karantenu na kruhu, vodi i zobenoj kaši radi fizičke poslove, podiže utege i kuha u trajnoj izolaciji. Djelatnici centra kažu da ovisnicima treba otprilike godina dana da završe liječenje. “Kad nekome stavite lisice, to ga umiri”, kaže Šipačev. “Danas ovi iskusni umiruju nove. Netko vikne: Umrijet ću!, a svi mu se samo nasmiju jer su i sami to prošli. Bilo bi mu znatno gore da je sam. Najbolje im je samo otići spavati.” Većina stručnjaka za odvikavanje od droge ovakav pristup naziva brutalnim i neučinkovitim, naglašujući da je ovisnost znatno složeniji i neukrotiviji problem. “Ono što oni nazivaju odvikavanjem nije potvrđeno nikakvim dokazima”, kaže Diederik Lohman, viši znanstvenik organizacije Human Rights Watch. U pismu je objasnio da se metoda kojom se koristi Grad bez droge “pseudomedicinski postupak i jedan oblik zlostavljanja”.

Princip ovog liječenja jest “jednostavno prestati konzumirati drogu i izdržati”, kaže Jevgenij Roizman (48), koji je 1999. godine osnovao ovaj program i zbog svojeg statusa antinarkotičkog osvetnika 2003. godine čak osvojio mjesto u parlamentu. “Najbitnije je prisiliti ih da prestanu i održati takvo stanje tijekom određenog vremena dok im se organizam ne očisti. Ako se dobro ponašaju, mogu ići kući.” Sergej Polijatkin, voditelj medicinskog programa pri organizaciji Reci ne alkoholu i drogu, Roizmanov pristup komentira sljedećim riječima: “To nije liječenje, već zatvor. Pritvaranje i mučenje ne mogu ovisniku pomoći da prestane konzumirati drogu, a samo mali postotak njih ne vrati se drogi.” U izvješću objavljenom 2009. godine Odbor za međunarodni nadzor narkotika stoji procjena ruske vlade, prema kojoj u ovoj zemlji ima 2,5 milijuna ovisnika i 5,1 povremenih uživalaca droge. “Što je loše u tome što osobu koja se utapa želite spasiti tako što je povučete za kosu?” pita se Jevgenij Malenkin, osnivač Grada bez droge, ističući opći stav javnosti. “Ako ljudi kažu da je okrutno i nehumano, neka nam pokažu kako da to drukčije učinimo.”

Seth Mydans