John Steinbeck primijetio je da “tužna duša može ubiti brže, puno brže, od bacila”.Taj uvid, kojeg suvremene epidemiološke studije potvrđuju, važno je imati na umu u doba ovako iznimno polarizirane nejednakosti kada jedan posto Amerikanaca ima veću zajedničku neto vrijednost od donjih 90 posto.

Na vidjelo izlazi sve više dokaza da cijena te zapanjujuće nejednakosti nije samo ekonomska, već je u pitanju i melankolija duše. Negativna strana svega jest visoka stopa nasilnih zločina, porast zlouporabe narkotika, veliki broj maloljetničkih trudnoća pa čak i visoka stopa srčanih oboljenja.Ta se tvrdnja iznosi u važnoj knjizi dvoje uglednih britanskih epidemiologa, Richarda Wilkinsona i Kate Pickett. Oni tvrde da snažna nejednakost uzima danak na ljudskoj psihi, uzrokuje tjeskobu, nepovjerenje te cijeli niz mentalnih i fizičkih boljki – te navode brdo dokaza koji podupiru njihove argumente.“Ako ne uspijemo izbjeći golemu nejednakost, trebat ćemo više zatvora i više policije”, navode. “Morat ćemo nekako riješiti porast mentalnih oboljenja, zlouporabe droge i sve druge vrste problema.” Svim ovim pitanjima bave se u knjizi “Spiritualna razina: zašto veća jednakost osnažuje društva”.U srcu njihovog argumenta leži tvrdnja da su ljudi društvena bića i da u društvima koje odlikuje visoka stopa nejednakosti oni na dnu pate od gomile patologija.I kod drugih primata nalazimo slične dokaze. Primjerice, makaki majmuni su također vrlo društvene životinje, pa su ih znanstvenici zatvorili u kaveze i naučili ih kako povući ručicu da bi dobili kokain. Oni na dnu društvene hijerarhije uzimali su više kokaina od majmuna visokog statusa.U drugim eksperimentima otkrilo se da majmuni nižeg statusa pate od fizičkih problema, kao što su ateroskleroza arterija i povećanje abdominalne masnoće. Kod ljudi je kao i kod majmuna. Znanstvenici su otkrili da se ljudi debljaju kad ostanu bez posla ili se nađu u financijskoj nevolji. Ova korelacija snažna je diljem svijeta među zemljama s većom stopom nejednakosti i zlouporabe droga. Paradoksalno, zemlje s blažim zakonima o narkoticima, poput Nizozemske, imaju relativno niski broj uživatelja droga – možda jer u njima vlada veća jednakost i ravnopravnost.

Profesori Wilkinson i Pickett dokazali su da se takva veza osnosi i na široku lepezu društvenih problema. Među bogatim zemljama, one u kojima je nejednakost zastupljenija imaju višu stopu metalnih oboljenja, smrtnosti dojenčadi, pretilosti, ubojstava, maloljetničkih trudnoća, prekida srednjoškolskog obrazovanja i tako dalje. Isto se odnosi i na 50 američkih saveznih država. Zemlje u kojima vlada nejednakost, poput Mississippija i Louisiane, prema društvenim standardima imaju loše rezultate. Države u kojima vlada veća stopa jednakosti, poput New Hampshirea i Minnesote, imaju puno bolje rezultate. Stoga, zašto je nejednakost toliko štetna? U “Spiritualnoj razini” navodi se mišljenje da nejednakost podriva povjerenje u društvo i život u zajednici te nagriza društvo kao cjelinu. Također se iznosi gledište da se kod ljudi kao društvenih bića povećava razina stresa kad se nađu na dnu hijerarhije.Taj stres uzrokuje biološke promjene, kao što je ispuštanje hormona kortizola i nakupljanje abdominalnih masnoća. Posljedica toga su fizičke boljke poput srčanih oboljenja i društvene boljke poput nasilnih zločina, međusobnog nepovjerenja, autodestruktivnog ponašanja i ustrajnosti siromaštva. Još jedna negativna posljedica je uspostavljanje alternativnih sustava u kojima pojedinac može postići poštovanje drugih i podići vlastito samopouzdanje, primjerice bandi. Istina je da nisu ni svi ljudi jednako sposobni: Uvijek će biti onih koji su bogatiji i onih koji su na dnu. No, nejednakost ne mora nužno biti grupna, opresivna i polarizirana kakva je u Americi današnjice. Njemačka i Japan usvojili su suvremene i učinkovite gospodarske sustave s mnogo manje nejednakosti nego u SAD-u – i imaju mnogo manje društvenih problema. Slično tomu, prema podacima iz knjige “Spiritualna razina”, jaz između bogatih i siromašnih smanjio se za vrijeme Clintonove administracije, premda je to bilo razdoblje ekonomske snage i moći.“Nejednakost dijeli ljude, pa se čak i najmanje razlike doimaju golemima”, objašnjavaju profesori Wilkinson i Pickett. Oni zagovaraju tvrdnju da nemaju samo siromašni dobrobiti od društvene kohezije koja prati jednakost, već cijelo društvo. Stoga bi Amerikanci, dok raspravljaju o društvenoj politici za 2011., trebali pokušati smanjiti zapanjujuću razinu nejednakosti današnjice. Jer ta nejednakost dubinski je nezdrava, za nas kao i za dušu bilo koje države.

Nicholas D. Kristof