Otmice u kojima se traži otkupnina bilježe porast u brojnim zemljama, a žrtve su im nerijetko osobe na poslovnom putu. Meksička vlada nedavno je objavila kako je u 2011. godini zabilježila porast stope zločina od preko 300 posto u usporedbi s 2005. I na internetskoj stranici američkog ministarstva vanjskih poslova, na kojoj se prati svjetski trend zločina, upozorava se na “zabrinjujući porast” broja otmica u Venezueli te “dramatični nastavak rasta” broja otmica u Pakistanu.

No, statističke brojke teško je prikupiti, a usto, one vjerojatno umanjuju razmjere problema. Mnogi taoci pušteni na slobodu odbijaju prijaviti taj zločin iz straha od imitatora ili zbog nepovjerenja prema korumpiranim policijskim službama čiji su pripadnici ponekad otmičari. Osiguravateljske kuće, pak, kažu da posao cvjeta. “Otmice i otkupnine postale su vrlo profitabilan sektor osiguranja”, kaže Ana Paula Menezes, nekada zaposlenica u ovom gospodarskom sektoru. Police osiguranja protiv otmice obično uključuju usluge terenske ekipe koja obučava obitelji žrtava o apsolutno svemu, od pitanja vezanih uz dokaz života do iznosa otkupnine, kojega navedena polica kasnije vraća. “U biti, netko je neprestano uz obitelj”, kaže Jeff Green, direktor kuće Griffin Underwriting specijalizirane za osiguranje protiv otmice i osiguranje u slučaju plaćanja otkupnine. Objašnjava nam proces pregovora tijekom otmice: “U suštini je riječ o poslovnim pregovorima u kojima netko pokušava nešto prodati, a vi znate da ćete to kupiti jer jednostavno morate. No prednost je u tome što ste vi jedini kupac jer predmet prodaje nikome drugome nije vrijedan.”Neke zaštitarske tvrtke počele su reklamirati obuku protiv otmice. Risk Incorporated iz Miamija za 650 dolara poučava polaznike o “stvarnom svijetu terorizma, otmica i otkupnina”. Naravno, postoji i aplikacija protiv otmice.

Tvrtka BrickHouse Security prodaje softver Executrac (po cijeni od 29,95 dolara uz mjesečnu naknadu od 19,95 dolara), “moćnu, ali nevidljivu aplikaciju koja svaki BlackBerry uređaj ili pametni telefon pretvara u tajni sustav za globalno pozicioniranje s tipkom za hitne slučajeve”. Neki dovode u pitanje vrijednost tehnologije praćenja. “Današnji otmičari znaju da se telefoni mogu pratiti”, kaže Christopher T. Voss, nekada glavni pregovarač za otmice u FBI-ju. Putnicima u zemlje visokog rizika udijelio je nekoliko savjeta: “Prvo, maknite se s mjesta na kojemu će vas pokušati oteti.” I bježanje od otmičara ima smisla. “Otmičari najčešće ne slijede žrtvu”, objašnjava Voss. Voss upozorava osobe koje često putuju zbog posla da mijenjaju rutinu, čak i ako to znači namjerno kašnjenje na sastanke. U svojoj nadolazećoj knjizi “International Security: Personal Protection in an Uncertain World”, Orlando Wilson, konzultant za sigurnost, putnicima predlaže: “Ne privlačite pozornost na sebe. Dobro razmislite o tome što ćete odjenuti, koji ćete automobil odabrati, ne bučite. I nemojte neznancima odavati previše toga o sebi.” To bi se moglo pokazati izazovom u eri prekomjerne komunikacije. Marivel Andreu iz osiguravateljske kuće Celedinas Insurance Group iz Miamija upozorava kako ne bismo trebali s prijateljima na Facebooku dijeliti planove za putovanje, kao ni za ručak. Naime, njezini klijenti, najčešće bogate obitelji iz Latinske Amerike “objavljuju svakakve informacije, o tome kamo putuju, gdje su, gdje nisu, a nažalost, otmičari te podatke koriste protiv njih”.

David Wallis