Psi i poniji koji su vukli dobar dio tereta, a katkad dali i život kako bi u utrkama koje su se odvijale 1911. i 1912. godine prvi stigli do Južnog pola, konačno dobivaju zasluženu pozornost.

U trci do Južnog pola bilo je riječi o osobnim i nacionalnim rivalstvima. Tim Norvežanina Roalda Amundsena stigao je prvi, a Englez Robert Falcon Scott i njegova posada smrzli su se nasmrt u povratku. Scott je nakon smrti proglašen herojem. Današnju kartu Antarktike krase njihova imena, no nigdje nema ni glasa o psećem i konjskom doprinosu koji povjesničari i stručnjaci za Južni pol smatraju nezamjenjivim. Tu je omašku ispravio pukovnik zrakoplovnih snaga Sjedinjenih Američkih Država, i to uoči stogodišnjice pohoda Amundsena i Scotta koja će se održati sljedeće godine. Krajem rujna su aeronautičke karte glavnog smjera zračnog prometa između Novog Zelanda i postaje McMurdo na Antarktici dobile ime prema jedanaest Amundsenovih zaprežnih pasa i Scottovim ponijima. Navigacijske karte tako slave, između ostalih, Helge, Myliusa i Urou (Amundsenove pse s Grenlanda) te Jimmyja Piga, Bonesa i Nobbyja (Scottove ponije iz Mandžurije i Sibira). Nekoliko je imena promijenjeno kako bi se prilagodili formatu od pet slova kojima se imenuju točke putanje na kojima svakih nekoliko stotina kilometara piloti moraju dojaviti vrijeme dolaska, položaj i vremenske uvjete. Na novoj se karti ime Helfe javlja u punom obliku, no Uroa je postao Urroa, a Jimmy Pigg Jipig. Predzadnja će se točka putanje nazvati Byrrd, prema admiralu Richardu Byrdu, jednom od najpoznatijih američkih istraživača ovoga kontinenta. Aeronautička karta Amundsen-Scott u čast stogodišnjice rezultat je dvogodišnjeg rada pukovnika Ronalda Smitha, pripadnika zrakoplovnih snaga SAD-a i bivšeg zapovjednika Operacije Deep Freeze koja je pružala vojnu potporu istraživanjima na Antarktici.

Budući da se imena životinja nisu mogla uvrstiti na kartu kontinenta, pukovnik Smith (54), inače savjetnik Zapovjedništva za zrakoplovstvo u Illinoisu, odlučio je krenuti s kartama za navigaciju. “Koga god sam pitao, rekao mi je da je to sjajna ideja i da to trebam učiniti”, kaže. Organizacija civilnog zrakoplovstva na Novom Zelandu ishodila je odobrenje Organizacije međunarodnoga civilnog zrakoplovstva i Američke državne zaklade za znanost. Uroa i Mylius jedini su psi koji su izdržali do kraja putovanja 25. siječnja 1912. godine. Tri su psa, Per, Frithjof i Lasse, ubijeni na povratku. Helge je došao do Južnog pola iscrpljen do smrti, stoga je i on ubijen. Nekolicina pasa ubijena je zbog mesa za preživjele pse, ali i za posadu. Što se ponija tiče, Jimmy Pigg je postao Jipig, Snippets Snipt, Bones Boenz, Jehu Jehoo, a Nobby Nobey. Scottov tim krenuo je prema Južnom polu nakon Amunsenova, 1. studenoga 1911. Na odredište je stigao tek 17. siječnja 1912. U dnevnik je zapisao: “Blagi Bože! Ovo je mjesto užasno, a grozno je to što smo se toliko mučili da dođemo, a nismo stigli prvi.” Na proslavu stogodišnjice nije pozvan nijedan pas. Naime, osamdesetih je godina otkriveno da prenose zarazu na tuljane pa su izgnani s kontinenta u čijem su povijesnom razvoju sudjelovali.

John Noble Wilford