Jedan znanstvenik koji proučava let leptira došao je do nekih dokaza koji podupiru teoriju da ljudi možda osjećaju Zemljino magnetsko polje i koriste ga za prostornu orijentaciju.

Mnoge životinje prilikom navigacije oslanjaju se na magnetsko polje, pa su se znanstvenici često znali zapitati osjećaju li ga i ljudi, jer to bi objasnilo kako pomorci iz Polinezije određuju smjer i prelaze čak do 5000 kilometara pod zatamnjenim nebom bez zvijezda. No nakon godina istraživanja koja nisu rezultirala plodom, zanimanje za potencijalno ljudsko magnetsko osjetilo je splasnulo.To će se možda promijeniti nakon eksperimenta kojega je prošlog mjeseca izveo Steven Reppert, neurobiolog s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Massachusettsu u suradnji s kolegama Lauren E. Foley i Robertom J. Gegearom. Proučavali su kriptokrome, bjelančevine osjetljive na svjetlost koje pomažu pri regulaciji svakodnevnog ritma tjelesnih stanica i načina na koje one pomažu uspostaviti sunčevi kompas, prema kojemu i leptiri određuju smjer. No leptiri se kreću i kad je sunce prekriveno oblacima, što znači da zacijelo imaju i rezervni sustav. S obzirom da su fizikalni kemičari i ranije nagađali kako su kriptokromi možda osjetljivi na magnetizam, Reppert se zapitao koriste li možda i leptiri kriptokrome kao receptore za Zemljino magnetsko polje. Prvo je proučio običnu vinsku mušicu, čijim je genima mnogo lakše manipulirati te prije tri godine dokazao kako ona osjeća magnetska polja kad su joj kriptokromski geni djelatni. Zatim je dokazao da se dva kriptokromska gena leptira mogu zamijeniti s genima muhe te da ona u tom slučaju svejednako osjeća magnetska polje, što znači da i leptiri koriste navedene bjelančevine u istu svrhu. Jedan od dva kriptokromska gena proučavane vrste leptira po svom DNK sastavu slični su ljudskom kriptokromskom genu.

To je potaknulo zamisao o istraživanju je li i ljudski kriptokromski gen sposoban zamijeniti nedjelatni kriptokromski gen vinske mušice. U članku objavljenom u časopisu “Nature Communications”, Reppert je potvrdio kako je to istina. Ljudski kriptokromski gen najaktivniji je u očima. Dakle, postoji mogućnost da magnetska polja u određenom smislu vidimo, ukoliko kriptokromi doista reagiraju sa šarenicom.Reppert je izjavio kako je dosadašnje mišljenje, da ljudi koriste magnetska polja za navigaciju, možda pogrešno. Razvijao je svoju teoriju na temelju zamisli koju je prošle godine predstavio John B. Phillips s fakulteta Virginia Tech, te rekao da magnetsko osjetilo najvjerojatnije ponajviše koristimo za prostornu orijentaciju.“Možda nam ono daje sferni kordinatski sustav kojeg životinje vjerojatno koriste za smještanje u prostoru”, objasnio je. Phillips je izjavio kako smatra rad doktora Repperta vrlo značajnim, ali i da ga je iznenadio ekperiment u kojemu je Reppert izmijenio dio kriptokroma za kojeg se smatralo kako reagira na magnetsko polje, a muhe su svejednako otkrile magnetizam. Ovisno o tomu kako su bjelančevine postavljene u očima, prilikom orijentiranja u odnosu na magnetsko polje kukci predmete percipiraju kao svjetlije ili tamnije, pojasnio je doktor Phillips. Zapravo, kriptokromski sustav možda je zaslužan za mrežu koja se sastavlja na temelju prostornih orijentira u jednom prizoru, što pomaže vjeverici da pronađe zakopani žir ili lisici da poveže ono što vidi s onim što čuje. “Ovo je vrlo zabavna faza u kojoj nas ne sputava pregršt činjenica”, rekao je Phillips. Ako leptiri i druge životinje posjeduju tako divan sustav, zašto bi on bio nedjelatan kod ljudi? “Možda elektromagnetski svijet kojim smo okruženi ometa našu urođenu sposobnost za tako nešto”, predložio je Phillips.

Nicholas Wade