Gospodarstva eurozone u krizi, kao što su Grčka, Portugal, Španjolska i Italija, rezovima neće ostvariti rast. Od njih se zahtijevaju stroge mjere štednje, a cijena potpore Europe produljila je i produbila recesiju u tim državama. Dug im je danas još teže vratiti. Nije to filozofsko pitanje – za sve postoje brojke.

Kao što je Timesov Landon Thomas nedavno pisao, Portugal je ispunio sve zahtjeve Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda. Država je smanjila plaće i mirovine, srezala javnu potrošnju i povećala poreze. Ti su koraci produbili recesiju pa je Portugalu bio još teže otplaćivati dugove. Kad je u svibnju prošle godine stigao paket sanacije, omjer duga prema bruto domaćem proizvodu iznosio je 107 posto. Očekuje se da će do sljedeće godine porasti na 118 posto. Taj će omjer i dalje rasti dokle god se opseg gospodarskih aktivnosti smanjuje. To je prava definicija začaranog kruga. Grčka je 21. veljače konačno osigurala drugi veliki sanacijski paket nakon što su se ministri financija u eurozoni dogovorili da će zemlju spasiti od bankrota u zamjenu za rigorozne mjere štednje i stroge uvjete. Istovremeno, sve manja potražnja i strah od širenja kolapsa sve više europskih država gura prema opasnoj zoni neodrživog duga. Zašto europski vođe ne žele pojmiti realno stanje? Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy kao da ne mogu priznati da su pogriješili. I dalje se vrte oko nelogične, ali privlačne ideje da svaka država može oponašati njemački izvozni model bez višedesetljetnih javnih ulaganja i umjetno niskih tečajnih stopa koje su ključan dio njemačkog uspjeha. Angela Merkel također je očito odlučila ugoditi predrasudama njemačkih glasača, koji misle da se raskalašenost iz Grčke i drugih južnoeuropskih zemalja može izbiti samo patnjom. Uopće nije sporno da se Grčka ponašala na neoprostiv način te da je trošila izvan svake mjere, da je mijenjala podatke o financijama te da nije oporezila sredstva najbogatijih građana. Iako suosjećamo s Grcima koji prosvjeduju protiv pretjeranih mjera štednje, nemamo strpljenja za političare koji i dalje odgađaju provođenje reforma za poticanje rasta i privatizacije. Međutim, lijek nije ni kazna ni inducirana recesija. Europa mora biti spremna pomoći Grčkoj da se izvuče iz svojih problema, pod uvjetom da se grčki političari posvete reformama. Vođe eurozone prilagodili su neke dijelove gospodarske politike. Europska središnja banka ucijepila je likvidnost u bankovni sustav Starog kontinenta, a u tijeku su planovi da se obogati i kronično oslabljeni fond Europske unije za programe sanacije. Međutim, dok ne odustanu od pogrešnog stava da je štednja put prema sanaciji duga, čak ni ti koraci neće biti dovoljni. Ministri eurozone odobrili su novi paket za sanaciju Grčke vrijedan 172 milijarde dolara, prema kojemu će privatni ulagači u grčki dug pretrpjeti još veće gubitke kako bi se spriječio neizbježni bankrot zemlje. Grčki bi bankrot u najmanju ruku doveo do širenja razornih valova preko vladinih financijskih sustava i banaka diljem Europe. Ideal i praksa ujedinjene Europe pretrpjeli bi strahovit udarac. Visoka je to cijena koju će Europa platiti za grčevito držanje za propalu ideju.