Čak ni zaštitar Gadafijeve vlade nije mogao prikriti nevjericu kad je shvatio koliko je nemarno izvedena prijevara, kad je vidio krvave mrlje koje su njegovi suradnici preko tjedan dana ostavili na plahtama postelje u razorenoj bolničkoj sobi kao dokaz civilnih žrtava zračnih napada zapadnih saveznika.

“Ovo čak nije ni ljudska krv”, eksplodirao je zaštitar pred skupinom novinara. “Rekao sam im da nitko neće u to povjerovati!”Najpoštenija osobina Gadafijeve vlade je izostanak pretvaranja da je vjerodostojna i legitimna. Ona laže, ali ne pokušava nikoga uvjeriti, pa čak ni biti dosljedna. Vladini dužnosnici često inzistiraju da novinari gledaju grozne snimke javnih smaknuća, koje na državnoj televiziji predstavljaju kao prizore iz pobunjeničkog uporišta Bengazija, iako isti ti dužnosnici zacijelo znaju da sve glavne novinske agencije imaju dopisnike u Bengaziju koji mogu potvrditi da se ondje ne događaju takva pogubljenja. Za preko sto međunarodnih novinara koji su ovamo sazvani na poziv Gadafijeve vlade, njezini namješteni odnosi s javnošću pružili su jedinstveni pogled iznutra na način funkcioniranja autokracije tijekom krize.Čini se da je zamisao o pozivu stranih medijskih kuća u ovaj strogo zatvoreni glavni grad došla od Gadafijevog sina Seifa AlIslama el-Gadafija. No, dvojica njegove braće žestoko su se obrušila na pobunjenike. Khamis al-Gadafi predvodnik je postrojbe koja svima ulijeva strah u kosti, a koja sada vrši opsadu nad pobunjeničkim gradom Misuratom. Dok je Mutassim el-Gadafi savjetnik za državnu sigurnost u privatnoj paravojsci za koju se vjeruje da se trenutno bori protiv pobunjenika na istoku.Kad je Gadafiju sklona paravojna postrojba zarobila četiri novinara New York Timesa, Seif elGadafi smjesta se obvezao zaštititi ih. No, novinare su nekoliko dana nemilosrdno premlaćivali, a kasnije su izjavili da su tijekom tih dana nekoliko puta načuli kako vojnici govore o naredbama “doktora Mutassima”.“U pitanju je kaos zbog nedostatka institucija u zemlji”, izjavio je jedan gospodarstvenik koji je blisko surađivao s obitelji Gadafi.

“Kad se donese neka odluka, to i nije uvijek prava odluka. Nitko zapravo nije glavni, a odluke se donose hirovito.” Jedan je visoko pozicionirani libijski novinski dužnosnik temeljito preispitao dopisnika Timesa prije negoli je donio odluku da mu dopušta ukrcati se na službeni autobus za Misuratu. Kad se drugi dužnosnik pobrinuo za to da taj novinar dobije sjedalo u autobusu, izbila je kratka borba za nadmoć između trojice libijskih medijskih dužnosnika. Na kraju se novinar nije uspio domoći sjedala u autobusu. Međutim, novinari koji su pošli na to putovanje kažu da su im Gadafijevi dužnosnici za odnose s javnošću, kao što to obično biva, pokazali i više i manje od obećanog. Vladin glasnogovornik Musa Ibrahim već tjednima na konferencijama za novinstvo ponavlja da je Misurata većim dijelom pod kontrolom vlade, osim malenih “džepova u kojima vlada nasilje”. I svakoga dana stanovnici toga grada, čije su izjave konačno potvrdili i novinari koji su čamcima uspjeli doći do Misurate, govore kako pobunjenici još uvijek drže vlast nad gradom usprkos teškom bombardiranju od strane snaga pukovnika Gadafija. Vladin obilazak autobusom u konačnici je također potvrdio pobunjeničke izjave. Na rubovima grada, novinari su naišli na Gadafijeve vojnike koji su se sklonili od pucnjeva – jedan od njih počeo je krvariti jer mu je metak okrznuo glavu, a sve to dogodilo se na samo metar udaljenosti od novinara. Ovo nije bio prvi put da se takvo putovanje vlasti obilo o glavu. Prije nekoliko tjedana dužnosnici su priredili kasnonoćni posjet gradu Zawiya kojim su trebali pokazati da su ga Gadafijeve snage preuzele nakon što je bio pod vlasti pobunjenika. Međutim, putovanje je završilo već kod nogometnog stadiona na rubu grada, gdje su Gadafijeve pristaše priredile vatromet. Kad su novinari već bili spremni otići, okupljena rulja bacila se na vojne kamione s vrećama riže i drugim namirnicama, koje su očito dobili kao naknadu za iskazivanje potpore.

David D. Kirkpatrick