Američka kompanija Levi Strauss prodaje svoju novu marku Denizen u stotinama kineskih trgovačkih centara. Ovaj tip traperica namijenjen je novonastaloj kineskoj srednjoj klasi.

Aaron Boey, direktor odjela kompanije Levi’s za azijski Pacifik, kaže kako je Denizen namijenjen kupcu koji teži određenom društvenom statusu. “To su ljudi koje se vrednuje po njihovom statusu u obitelji i društvu. To su često mlađi ljudi – prvi u obitelji s fakultetskom diplomom i dobrim poslom”, kaže Boey. Osim što ljude tog profila privlači dizajnerska roba, oni si je mogu i priuštiti. Prema istraživanju banke Credit Suisse, prosječna plaća urbanog kineskog domaćinstva je 90 posto veća nego što je službeno objavljeno. Taj takozvani “sivi dohodak” – u obliku poklona ili dodatnih, neprijavljenih isplata – iznosi oko 30 posto ukupnog kineskog BDP-a. Profesor financija na Sveučilištu Yale, Zhiwu Chen, kaže da bi strane kompanije trebale obratiti pažnju na kinesku kupovnu moć. “Ova studija zapravo pokazuje da je tržište roba i usluga u Kini vjerojatno veće nego što to mnogi misle.” U Kini zato već posluje više proizvođača luksuzne robe, kao što su Mercedes, Armani, Gucci i Zegna. Njihov uspjeh ne bi trebao biti iznenađenje, budući da 63 posto tog “skrivenog” bogatstva dolazi iz najbogatijih urbanih obitelji u zemlji. Chena takva koncentracija bogatstva međutim vrlo brine te navodi da je “sivi” dohodak povezan s korupcijom koje u Kini ima sve više. “Nejednakost u plaćama ne šteti samo potrošačkom džepu. Taj nesrazmjer stvara prostor za društvene nemire. “Investitori bi trebali biti svjesni opasnosti od društvenih nemira, a tvornice i sektor usluga trebali bi izvući korist iz imućnog dijela društva i prema njima izraditi svoj plan poslovanja.”
(VOA)