Najkrvavijeg dana sirijskog ustanka prsti Ramija Nakhlea prelazili su preko tipkovnice, a u posve tihoj sobi u kojoj je sjedio čulo se tek njegovo pretraživanje Al Jazeerinih novosti na internetu. Kako su se 22. travnja događaji nizali velikom brzinom, na Ramijevu ekranu smjenjivala su se korisnička imena.

Twitter je gorio od političke propagande i uvreda, a na Facebooku, Gmailu i Skypeu klika prognanika iz Sirije potpirivala je, organizirala i oblikovala najvažniji izazov u četrdesetogodišnjoj vladavini obitelji Assad. “Čujete li?”, vikao je Nakhle, pokazujući video isječak prosvjeda protiv vlade. “Ovo je Sirija, ljudi! Nevjerojatno!” Za razliku od nemira u Egiptu, Tunisu pa čak i Libiji, iz kojih su sve novinske agencije izvještavale o sukobima, sukob u Siriji obilježen je tajnom i koordiniranom akcijom prikupljanja fotografija i vijesti koje, iako nepotpune, zorno prikazuju nemire koji bjesne tom zemljom. Tako je jedan manji broj aktivista uskladio izvještavanje kroz sve vremenske zone te uspio u Siriju prošvercati stotine satelitskih i mobilnih telefona, modema, prijenosnih računala i kamera. Njihovi sunarodnjaci tako uspijevaju izbjeći nadzor tajne policije pomoću softvera elektronske pošte te učitavaju video zapise putem modema i javne telefonske mreže. Time su, naime, uspjeli postići ono što je nekoć bilo nemoguće. Godine 1982. sirijska je vlada nakratko uspjela prikriti masakr počinjen nad 10.000 stanovnika grada Hame, ubijenih tijekom brutalnog suzbijanja pobune islamista. No, 23. travnja cijeli je svijet svjedočio bijesnim povicima i plaču dok su pripadnici sigurnosnih snaga pucali po pogrebnim povorkama za ispraćaj onih koji su ubijeni tek dan ranije. Aktivisti su uzdrmali vladu predsjednika Bashara alAssada te je prisilili da se suoči sa snagom onih koji su joj se usprotivili. “Aktivisti su u potpunosti uzdrmali odnose moći u državi, a za to su zaslužni društveni mediji”, kaže Joshua Landis, profesor i stručnjak za bliski istok sa Sveučilišta u Oklahomi.

Iako malo tko sumnja u raširenost ustanka, postoje velike razlike u stupnju zahvaćenosti pojedinih gradova. Internetski aktivisti koji se nalaze izvan Sirije sastavljaju slogane za ujedinjenje u pobuni, za koju vlada okrivljuje paravojne islamističke skupine. Glasovi prosvjednika koje aktivisti krijumčare izvan zemlje ušutkali su stavove pristaša vladajućeg režima. Dvadesetosmogodišnji Nakhle iz rodnog je grada u Damask stigao 2006. godine i ondje otkrio internet. Do prosinca prošle godine njegovo se djelovanje toliko razmahalo da mu je na tragu bila tajna policija. Krijumčari su ga motociklima prevezli do granice gdje je za dlaku umaknuo policiji te prenoćio na otvorenom, nakon čega se uputio prema Bejrutu gdje danas i živi u jednom radničkom naselju. Dok je Nakhle 22. travnja koordinirao protok informacija razgovarajući s 15 šokiranih svjedoka iz Sirije putem Skypea, šaljući na sve strane jedan kratki video isječak te pokušavajući od prijatelja telefonskim putem doznati što se događa u Damasku, netko mu je, a tad je mislio da se radi o tajnoj policiji, poslao poruku u kojoj je pisalo: “Govorka se da je tajna služba odvela jednog člana tvoje obitelji.” Odmah je zamijenio karticu mobilnog telefona i nazvao svoje; srećom, ispostavilo se da je dojava bila lažna.

Nakhle je pripadnik mreže u kojoj sudjeluju i jedna Amerikanka sirijskog porijekla, koja živi u Chicagu i kaže da joj je dosadilo samo pratiti vijesti na Al Jazeeri, te Ausama Monajed, aktivist iz Londona inače rodom iz Damaska, koji se u automobilu vozi s upaljenim prijenosnim računalom i služi se softverom za pretvorbu govora u tekstualni oblik. Monajed procjenjuje da u aktivnom koordiniranju i pokrivanju prosvjeda sudjeluje 18 ili 20 ljudi. U kontaktu je s osobama u svim sirijskim provincijama, a svaka od njih ima svoju mrežu od deset ljudi. Nakon što je egipatska vlada u siječnju ukinula pristup internetu i omela rad svih mobilnih mreža, shvatili su da moraju izbjeći takav potez te u Siriju dostavili satelitske telefone i modeme. Na Facebooku je osnovana stranica Syria Revolution, čiji se administratori nalaze izvan Sirije, a postala je glavni glasnik prosvjeda. No, nova moć udaljenih aktivista zabrinjava Camillea Otrakjija, Kanađanina rođenog u Damasku te tvorca jednog političkog bloga. Otrakji, naime, smatra da se iza njihove hrabre objave fotografija i vijesti krije sektaška pobuna, a ne pobuna čitavog naroda, te da aktiviste nimalo ne brine problem manjina. “Po mom se mišljenju radi o obmani”, kaže. “Kao da na ambalaži proizvoda piše jedno, a u kutiji je nešto sasvim drugo. Radi se o strašnoj manipulaciji.”

Anthony Shadid; Mona El-Naggar doprinijela izvještaju iz New Yorka, a jedan novinar New York Timesa iz Damaska