Odredba po kojoj je za kupnju tvrtke ključan kriterij visine ponuđene cijene dovela je do propadanja tvrtki koje su uspješno poslovale prije prodaje

Premda je među najvećim autoprijevozničkim poduzećima u jugoistočnoj Europi, beogradska kompanija Lasta ni poslije godinu dana od objavljivanja prvog natječaja nije uspjela naći kupca. Takvom neslavnom epilogu prodaje, zbog kojeg će Agencija za privatizaciju morati objaviti novu ponudu, najviše je kumovao državni nemar. Srpska vlada nije bila dovoljno brza u komunikaciji s dvije zainteresirane europske kompanije koje su željele preuzeti Lastu, pa je propuštena prilika da se privatizacija obavi u pogodnije vrijeme. Najveći kandidati za kupnju Laste bili su Keolis iz Francuske i britanska Arriva.

Obustavljena proizvodnja
Nije Lasta jedino srpsko poduzeće koje trpi zbog nemarnosti državne Agencije za privatizaciju. U posljednje vrijeme sve su češće pritužbe zaposlenih u mnogobrojnim srpskim poduzećima na račun njezina rada, a zaposleni u Azotari, najvećem proizvođaču umjetnih gnojiva u Srbiji, podnijeli su i kaznenu prijavu protiv Vesne Džinić, direktorice Agencije za privatizaciju. Ključna primjedba na rad Agencije za privatizaciju odnosi se na njezino opredjeljenje da kupoprodajne ugovore sklapa s ponuđačima koji daju najvišu cijenu, zanemarujući bonitet kupca. Takav pristup doveo je do propadanja više poduzeća koja su prije privatizacije uspješno poslovala. Osim Azotare, koju je kupio litavsko-srpski konzorcij, pred prekidom proizvodnje našla se i leskovačka tvornica Nevena, a u kraljevačkom poduzeću vatrostalne opeke Magnohromu proizvodnja je obustavljena.

Prodaja opreme
Nevenu je kupio bugarski kontroverzni biznismen Hristo Kovački koji je postao vlasnik još desetak srpskih poduzeća prema kojima ne ispunjava ugovorne obveze. Zaposleni ne primaju plaće više mjeseci, pa su se odlučili na štrajk, a od Agencije za privatitzaciju traže da se ponište kupoprodajni ugovori. Prema riječima ekonomista Milana Kovačevića, više od 200 obavljenih privatizacija dobilo je sudski epilog u kojima je Agencija za privatizaciju, u najvećem broju slučajeva, gubila sporove, a najilustrativniji primjer je prodaja turističke agencije Putnik. Tada je međunarodna arbitraža presudila u korist kupca Srbe Ilića, američkog državljanina srpskog porijekla, vlasnika kompanije Uniwarworld. Ima dosta primjera koji pokazuju da kupci imaju kapital, ali ne i dovoljno znanja za uspješno poslovanje kupljenih tvrtki. Tada prodaju strojeve i opremu kako bi vratili uložena sredstva, a u poduzećima ostavljaju pustoš. Magnohromova oprema je prodana kao otpad, a sada se na Kosovu koristi za proizvodnju. Slično se događa i s pančevačkom Azotarom u kojoj je proizvodnje stala, jer je oprema preseljena u Rusiju. Prilikom kupnje konzorcij je obećao kako će postati vodeća tvornica u proizvodnji umjetnog gnojiva, da bi prije osam mjeseci proizvodnja prestala, a račun poduzeća je blokiran, jer vlasnici nisu izmirili dug u iznosu od 2,8 milijuna eura. Računi su blokirani i u više drugih poduzeća, poput Trayala.

činjenice

Lastinih 900 autobusa
Lasta raspolaže s voznim parkom od 900 autobusa. U vlasništvu te tvrtke nalazi se i nekoliko autobusnih kolodvora u više srpskih gradova. Imovina kompanije, koja posluje s dobiti, procijenjena je na 100 milijuna eura.
Neotplaćen dug
Prodaja beogradske Laste je otpala jer Agencija za privatizaciju Republike Srbije nije prihvatila zahtjev Keolisa iz Francuske i britanske Arrive, koji su bili zainteresitrani za Lastu, da se otpiše dug od pet milijuna eura. Riječ je o dugovanju nastalom zbog neisplaćenih doprinosa na plaće zaposlenih.