Inozemni misionari bili su prvi stanonvnici, koji su i izgradili kamene europske vile u selu na vrhu ove planine skrivene bambusom. Onda su došli šangajski gangsteri, a za njima su uslijedile velike njuške: Chiang Kaishek i Mao Zedong. “Mislim da je Moganshak Kina u malom kad govorimo o prvoj polovici 20. stoljeća”, izjavio je Wu Chentao, dužnosnik u šumariji koji živi u podnožju ove planine na jugoistoku Kine.

“Poput velikog je prozora koji vam otvara vidik u kinesku povijest.” Ovih dana stranci se vraćaju u to utočište, gdje mogu pobjeći od ljetne vrućine obližnjih gradova. Noće u starim vilama, a dane bezbrižno provode na bujnim, zelenim padinama na kojima su se nekoć održavali teniski turniri, zabave uz bazene te ispijali kokteli u sumrak. Takav je način života prekinut 1949. godine, kad su u građanskom ratu pobijedili kineski komunisti. Preživjelo je preko sto vila, a i danas ih je jedna petina u posjedu Narodne oslobodilačke vojske.Velšanin Mark Kitto bio je prvi stranac u posljednjih pedeset godina koji se uselio u jednu od ovih vila. S vojskom je 2003. godine potpisao desetogodišnji ugovor o najmu te se tri godine kasnije preselio ovamo sa suprugom i djecom. Nakon što se doselio ovamo, obnovio je vilu sa svojom suprugom Joannom te taj svoj potez opisao u memoarima pod naslovom “Kineska kukavica”. Jednog jutra, dok je vodio posjetitelje kroz raskošnu šumu bambusa, 44godišnji Kitto im je rekao: “Na vrhu planine ništa se ne mijenja.” No, to nije u potpunosti točno, i to upravo zahvaljujući navedenom gospodinu. Sa suprugom je otvorio restoran, a Joanna mu je pomogla i pri obnovi tri vile, koje sada iznajmljuju. Svake godine planinu posjeti oko tristo tisuća ljudi, uglavnom Kineza. Kitto tvrdi kako bi ih bilo i više da planina nije pod strogom kontrolom oblasne vlade, koja je onemogućila iznajmljivanje vila, nego što bi bio slučaj da je pod kontrolom države.

Prvi su u Moganshan pristigli misionari krajem 19. stoljeća. Do proljeća 1898. godine, bogataši su se počeli otimati za komadić zemlje na toj lokaciji. Početni stanovnici osnovali su Udrugu ljetnog odmarališta Moganshan. Sve do jednog osnivača te udruge bio je ministar. Uživali su u plivanju, igranju tenisa, plesu uz glazbu koju su puštali s gramofona. Uglavnom su to bili Amerikanci i Britanci. Republika Kina preuzela je planinu 1924. godine. Ovamo su tada počeli dolaziti dobrostojeći Kinezi, a među njima je bio i Du Yuesheng, znan pod nadimkom Veliko Uho, voditelj zloglasne šangajske Zelene bande, koja je prodavala opijum. Chiang Kaishek tri je puta došao na planinu: tijekom bračnog putovanja, na tajni sastanak s komunističkim vođom Zhouom Enlaijem radi pregovora o suradnji u ratu protiv Japana te na pregovore o novom zlatnom standardu. Sredinom 1950ih, planinu je posjetio i Mao, koji je ondje zadrijemao, rekao je Wu. Jedna starica ispričala je Kittu kako su dužnosnici zaključali seljane u kuću broj 62 sve dok Mao nije otišao. “Nitko ga nije vidio”, rekla je, “a ni on nije nikoga vidio.”

Edward Wong