Kad je u veljači prošle godine Čile pogodio potres jačine 8,8 stupnjeva po Richteru, geofizičari i seizmolozi nisu bili iznenađeni.Epicentar potresa nalazio se na rasjedu udaljenom od obale otprilike 322 kilometra, gdje je napetost rasla gotovo dvadeset godina.

Stručnjaci su očekivali da će pritisak na rasjedu jednog dana eskalirati u kataklizmu golemih razmjera. Međutim, otkrili su da potres nije oslobodio pritisak kao što se očekivalo. Najveće je seizmičko kretanje zabilježeno izvan područja koje obuhvaća 322 kilometra, a poznato je pod nazivom Darwinov ponor jer je 1835. godine Charles Darwin svjedočio potresu duž rasjeda. “Seizmičko je kretanje bilo znatno drukčije od očekivanog”, kaže Stefano Lorito, geofizičar s Državnog instituta za geofiziku i vulkanologiju iz Rima. Iako u Darwinovu ponoru postoji rasjed, najveće je kretanje zabilježeno sjeverno od rasjeda, u području koje je bilo epicentar potresa jačine 8 stupnjeva po Richteru 1928. godine. Lorito tvrdi da je analizom otkriveno da “postoji jedan dio ponora u kojem nije došlo do razmicanja”. Usto, dodaje, potres koji se dogodio 2010. godine možda je samo dodatno opteretio netaknuti dio terena, što znači da se povećala mogućnost novog jakog potresa.Lorito je glavni autor članka objavljenog u stručnom časopisu Nature Geoscience, u kojem se opisuju uzorci rasjeda prema podacima o deformaciji tla i tsunamijima putem globalnih navigacijskih satelitskih sustava i senzora. Prema riječima Onna Onckena, geofizičara iz Centra za geoznanosti u Potsdamu, na nedavno održanom sastanku Saveza američkih geofizičara predstavljeno je još desetak uzoraka rasjeda.Oncken je također vodio nekoliko istraživanja koja su pokazala različite uzorke rasjeda. Analizirao je samo seizmičke podatke, to jest snimke udarnih valova koje ne pokazuju stupanj deformacije zemlje. Kaže da se ne bi iznenadio da se uzorci promijene kad bi se analizirali podaci o deformaciji zemlje i podaci prikupljeni satelitskim navigacijskim uređajima. “Svakim danom saznajemo sve više”, kaže. “Vjerujem da će ovo biti dosad najbolje analizirani veliki potres.”

Za tvrdnju Lorita da je potres iz 2010. godine povećao šanse za novi veliki potres Oncken kaže da postoji relativno malo podataka s područja za koje Lorito smatra da će biti sljedeći epicentar. “Sam se ne bih nikad usudio takvo nešto tvrditi”, kaže. Potres u kojem je smrtno stradalo preko 500 ljudi dogodio se u području u kojem se jedna tektonska ploča podvlači pod drugu. Ploča Nazca pomiče se za 7,6 centimetara godišnje prema istoku pod Južnoameričku tektonsku ploču. Zbog pomicanja se na dodiru ploča stvara napetost, a u potresu koji se dogodio 2010. godine napetost se oslobodila kad se zapadni rub Južnoameričke tektonske ploče naglo podigao prema zapadu. S obzirom da se većina kretanja dogodila pod vodom, potres je pokrenuo tsunami koji je usmrtio velik broj ljudi. Jian Lin, geofizičar s Oceanografskog instituta Woods Hole u Massachussetsu, kaže da se unatoč činjenici što se uzorci rasjeda donekle razlikuju, svi stručnjaci slažu da se pomicanje dogodilo na dva “poteza”, jednom koji se nalazi sjeverno od epicentra i jednom koji se nalazi južno od epicentra. Iako je potres započeo u epicentru, razaranje tla dogodilo se i na drugim dijelovima terena. “Južni potez donekle je ispunio Darwinov ponor”, kaže Lin. “I tu se modeli razlikuju – neki pokazuju više kretanja na južnom potezu, a neki manje. No, mislim da se u svim modelima zadržava dio Darwinova ponora.”Lin smatra da razlike u tumačenjima pokazuju da još uvijeka nema dovoljno podataka. “Dobar dio potresa dogodio se ispod morske površine gdje nemamo mjernih instrumenata”, dodaje. “Vrijeme je da što prije postavimo mjerne instrumente u ocean. Ako to ne učinimo, sljedeći ćemo se put mučiti s istim problemom.”

Henry Fountain