Rijetki minerali. Hrana i voda. Obradive poljoprivredne površine. Šume koje pročišćavaju zrak. U intelektualnom srcu globalnog vodstva, navedene teme pojavljuju se ne samo kao ekološka pitanja, već i predmeti potecijalnih sukoba 21. stoljeća.

Na neki način, uloga resursa u oblikovanju sukoba nije ništa novo. Baš kao što su španjolski konkvistadori tragali za zlatom, Saddam Hussein borio se za kuvajtsku naftu. A zemlje smještene na donjem dijelu tijeka Nila, Eufrata i Jordana dugo se boje da će im uzvodni susjedi ograničiti dotok vode. Sada se u istraživačkim centrima, Pentagonu i obavijesnim ustanovama otvara novo područje sustavnog proučavanja. Naime, pretpostavlja se da 21. stoljeće neće biti određeno samo konkurentnim gospodarskim rastom, već i potencijalno razornim nestašicama – iscrpljivanjem zaliha minerala, opustinjivanjem zemlje, zagađenjem ili pretjeranim korištenjem vode, promjenama klime zbog kojih će uginuti ribe i poljoprivredna gospodarstva. Državni sigurnosni stručnjaci počeli su obilježavati takve čimbenike kao prijetnje “prirodnoj sigurnosti” te su ih počeli proučavati, često u suradnji s ekološkim i aktivističkim skupinama. Njihovo razmišljanje vođeno je jednim temeljnim pitanjem: koji su novi odnosi resursa, diplomacije, krize i sukoba? Jedna naznaka složenosti ove problematike vidljiva je na granici Afganistana i Pakistana. Na prvi pogled rat protiv terorizma nema ništa zajedničkog s resursima. Ali, kad pogledamo malo pažljivije: ove su jeseni bijesne bande Pakistanaca na granici palile cisterne s gorivom koje su opskrbljivale savezničke postrojbe. Na kraju tog opskrbnog lanca, Amerikanci su već bili korak ispred nekoliko marinaca isprobavalo je najnovije solarne kolektore kako bi se smanjila ovisnost o nafti.

Stratezi su bili svjesni da ishod ovisi i o nekim drugim ulozima. Afganistan se već desetljećima razmatra kao dio potencijalnog plinovoda iz središnje Azije naravno, isključivo ukoliko se uspostavi mir. A u njegovom podzemlju leže goleme zalihe bogatstva poput litija, ključnog za baterije elektroničkih uređaja. Kina je naročito zainteresirana za taj litij. Jedan visoko pozicionirani američki obavijesni dužnosnik rekao nam je da je Vijeće za državne obavijesne službe Sjedinjenih Američkih Država započelo s velikim projektom analize prijetnji uzrokovanih nestašicama vode i hrane vezanih uz klimatske promjene i ostale ekološke uzročnike. Državni sigurnosni službenici pažljivi su u izjavama da su resursi tek jedan od čimbenika u razvoju sukoba. Na kraju je najvažnije kako politika i diplomacija oblikuju odnose. “No, resursi mogu poslužiti kao okidač za nestabilnost”, rekao nam je jedan visoko pozicionirani američki obavjesni dužnosnik, koji je zbog posla želio ostati anoniman. “Zbog njih se uvećava važnost drugih problema.” Primjerice, zbog prošloljetnih poplava koje su iselile milijune Pakistanaca u Washingtonu se pobudio strah da bi se militantni pokreti mogli pokazati sposobnijima u organiziranju humanitarne pomoći negoli slaba pakistanska vlada. Prošlog je mjeseca aktivistička skupina za izbjeglice i prognanike Refugees International izvijestila da pakistanska vojska doista jest osigurala učinkovit odgovor, ali da se civilna vlast nalazi po velikim pritiskom te da bi američke i međunarodne agencije trebale biti bolje pripremljenje za prirodne katastrofe. Viši vojni i obavijesni dužnosnici koji se bave državnom sigurnošću smatraju da Obamina administracija iskazuje više razumijevanja za suptilne nijanse negoli ona koja joj je prethodila. “Međutim, problemi su toliko složeni, a broj igrača i nesigurnosti velik”, dodao je gore navedeni visoko pozicionirani američki dužnosnik. “Stoga je analiza još uvijek nesigurna i počiva na teoriji.” Rizici za prirodnu sigurnost imaju brojne oblike. Ovo su tek neki od scenarija, trenutni ili predviđeni.

Thom Shanker

Rast i glad: Kina

Kina otkupljuje koncesije za istraživanje i iskapanje minerala diljem Azije, Afrike i Latinske Amerike. Osim toga, prepadima uznemiruje strane brodove i zrakoplove kako bi učvrstila suverenost nad prostorom koji je znatno veći od dogovorenog koridora od 19 kilometara u Južnom kineskom moru. Naime, smatra se da je podmorje u tom području bogato rijetkim mineralima. Kina se u posljednjih 40 godina od simbola nerazvijenosti pretvorila u drugu najveću gospodarsku silu svijeta, a u toj je preobrazbi nastao golem jaz između bogatih i siromašnih. Državni vrh najviše brine politička nestabilnost stoga juri za brzim rastom kako bi imala koristi od novostečenog bogatstva. No, njezina proždrljivost za mineralima dovodila ju je u sukob sa Zapadom zbog odnosa s državama poput Sudana ili Irana, čiju naftu kupuje. Osim toga, Kina ima nerješenih sporova s obližnjim otocima, a nedavno je dala do znanja da će obustaviti izvoz rijetkih materijala kako bi Japan natjerala da oslobodi kineskog ribara.“Kinezi su se okrenuli najbitnijem elementu rasta, a to su prirodni resursi”, kaže viceadmiral Doug Crowder, bivši zapovjednik mornaričkih snaga SADa u zapadnom Pacifiku i Indijskom oceanu.

Politički problem
Kako nove sile postaju industrijski sve razvijenije, počinju se boriti za resurse ili se resursima koriste kao adutima u sukobima. Kina, pak, radi i jedno i drugo.

Resursi u igri
Nafta, rijetki minerali, ribarstvo, oceanske zone trgovine i istraživanja podmorja.

Od betona do fotonapona

Zelena gradnja više nije trend već postaje standard

važnije nego ikad prije

Jedna vještina sve više odlučuje o financijskoj stabilnosti građana

Sve manje ribe i obradive zemlje: Jemen i Afrički rog

Ratni brodovi desetak zemalja koji tragaju za somalskim gusarima odnedavno plove brodskim rutama oko Afričkog roga kojima se prevozi trećina svjetskih zaliha nafte. Međutim, u istom su razdoblju primijećene terorističke aktivnosti AlQaide u obližnjem Jemenu. Oba se problema obično pripisuju nemoćnoj vladi i bezvlađu, a često se zanemaruje uloga klimatskih promjena u raspadu političkog autoriteta. Mnogi somalski gusari zapravo su ribari koji više ne mogu živjeti od ribarenja u vodama koje su iscrpljene pretjeranim izlovom. Osim toga, nema više obradive zemlje, zalihe vode su se iscrpile što je dovelo do širenja siromaštva i natjeralo mnoge zemljoradnike da napuste svoju zemlju. Takve su promjene pokrenule građanske nemire i ratnu diktaturu. Pretvaranje terena u pustinju, nemiri i slaba vlada također zagađuju Jemen. “Takvi trendovi pothranjuju začarani krug nasilja i sukoba”, izjavio je jedan državni dužnosnik, koji trendove naziva “receptom za propast države”. Upravo je u Jemenu AlQaida 1998. godine napala razarač američke mornarice Cole i ondj e su se otad razvijale terorističke ćelije odane bin Ladenovoj mreži. Tajni diplomatski transkripti koje je objavio WikiLeaks odnose se dijelom i na napore Sjedinjenih Američkih Država i Jemena u istrebljenju ćelija.

Politički problem
Klimatske promjene doprinose anarhiji u siromašnim društvima.

Resursi u igri
Obradiva zemlja, voda, nafta, morske rute.

Prebogata za mir: delta Nigera

Nigerija je bogata prirodnim resursima i diči se drugom po veličini ekonomijom u Africi. No, istovremeno pati od političkih, etničkih i vjerskih podjela. Civili su došli na mjesto vojne vladavi ne, ali nisu održali obećanje da će stati na kraj korupciji i započeti ravnomjernu raspodjelu bogatstva ove zemlje sadržanog u nafti i mineralima. Nigerija je veliki izvoznik nafte, međutim polovica njenih stanovnika živi bez električne energije. Poslovne djelatnosti vezane uz naftu i plin ograničene su na ekološki delikatno područje delte rijeke Niger, u kojem već dugo vlada bezakonje; pobunjenici sabotiraju inozemne naftne tvrtke, lokalni stanovnici priključuju se na naftovode i kradu gorivo, a tvrtke su dopustile propadanje ionako stare infrastrukture. Amnesty International označio je ovu deltu kao zonu katastrofe po pitanju ljudskih prava, u kojoj se rađaju i cvjetaju sukobi. Međunarodna krizna skupina navodi je kao izvor nasilja. U nadolazećoj knjizi Vijeća za vanjske odnose pod naslovom“Nigerija: ples na rubu” (Nigeria: Dancing on Brink) bivši veleposlanik John Campbell napisao je:“Stanovnici delte nisu nimalo profitirali od naftne industrije. Cijela ta regija može se svesti pod jedan zajednički nazivnik: loše upravljanje i korupciju.”

Politički problem
Zagađenje i crpljenje resursa kompliciraju lokalne sukobe oko zemlje bogate mineralima i fosilnim gorivima.

Resursi u igri
Nafta, močvare, ribarstvo, voda.

Karte i tablice: The New York Times.
Izvori: Ministarstvo obrane, Ministarstvo vanjskih poslova, Ured direktora državnih obavijesnih službi, Centar nove američke sigurnosti, Vijeće za vanjske odnose, Amnesty International, Međunarodna krizna skupina, Centar za strateške i međunarodne studije, Institut za sigurnosne studije Europske unije, Atlantsko vijeće, brazilsko Ministarstvo znanosti i tehnologije, Uprava za informiranje o energiji Sjedinjenih Američkih Država.