Kina znatna sredstva ulaže u izgradnju obrazovnog sustava svjetske klase i istraživanja u znanosti i industriji.

Međutim, nepoštenost koja vlada u znanstveno-akademskoj zajednici, kako tvrde domaći i strani znanstvenici, unazađuje potencijal države i šteti suradnji kineskih znanstvenika i njihovih kolega u inozemstvu. Dva nedavna otkrića bila su zapanjujuća. Nakon što je u zrakoplovnoj nesreći na sjeveroistoku Kine u kolovozu poginulo 42 ljudi, dužnosnici su otkrili da je sto pilota koji su bili zaposleni u matičnoj zrakoplovnoj kompaniji krivotvorilo podatke o iskustvu s letenjem. Osim toga razotkriven je i Tang Jun, milijunaš i bivši šef Microsofta za Kinu, svojevrsni narodni heroj, jer je lažno tvrdio da je stekao doktorat znanosti na Institutu za tehnologiju u Kaliforniji. “Ako se ne promijenimo, isključit će nas iz svjetske akademske zajednice”, kaže Zhang Ming, profesor međunarodnih odnosa na sveučilištu Renmin u Pekingu. “Moramo tražiti istinu, a ne služiti ciljevima nekog birokrata ili zadovoljavati osobne potrebe za zaradom.” Državna sveučilišta prisiljavaju znanstvenike da ostvare što više citata u znanstvenim časopisima, što je dovelo do poplave plagiranih i izmišljenih istraživanja. U prosincu je jedan britanski časopis objavio da povlači više od 70 znanstvenih članaka kineskih autora jer je njihovo istraživanje upitne izvornosti i truda. U istraživanju koje je nedavno objavila vlada trećina od 6000 znanstvenika u šest vodećih institucija u Kini priznala je plagijatorstvo ili izmišljanje podataka u svojim istraživanjima. Drugo je istraživanje, koje je lani na 32.000 znanstvenika provela Kineska udruga za znanost i tehnologiju, otkrilo da 55 posto sudionika poznaje nekoga tko se upustio u akademsku prijevaru.

Shimin Fang, pisac i poznati zagovaratelj akademskog poštenja, kaže da je problem započeo u državnim sveučilištima na kojima birokrati koji dobivaju posao po političkoj liniji nisu dovoljno stručni u području kojim se bave. Oštra je konkurencija u dobivanju sredstava, beneficija te u karijeri, a dužnosnici u dodjeli temelje svoje odluke prema broju objavljenih radova. “Čak se i lažni radovi broje jer ih zapravo nitko ne čita”, kaže Fang koji je na svojoj internetskoj stranici New Threads dosad razotkrio više od 900 lažnih radova, a među njima su se našli čak i dekani i vrhunski znanstvenici. Kad se plagijatorstvo otkrije, optuženi često dobije zaštitu. Fang kaže da se to događa dijelom zato što se želi zaštiti ugled institucije. No još je jedan bitan razlog: malo je akademika koji su dovoljno čisti da bi mogli uprijeti prstom u druge. Stoga plagijatori često prođu nekažnjeno i time se lažiranje još više potiče, kaže Guoping Zeng, ravnatelj Instituta za znanstvenu tehnologiju i društvo na Tsinghua u Pekingu koji je sudjelovao u istraživanju sa 6000 akademika. Mnogi stručnjaci za obrazovanje kažu da kultura varanja potječe iz srednje škole jer je konkurencija za mjesta na najboljim sveučilištima u zemlji bespoštedna, a visoke ocjene na standardiziranim testovima najvažniji su kriterij za upis. Ispitna pitanja i već napisani eseji mogu se platiti, pa tako i unajmljeni pristupnik testu koji će se predstaviti kao student tijekom vrlo napornoga dvodnevnog prijamnog ispita. Inženjer koji je diplomirao na sveučilištu Tsinghua, koji se smatra jednim od najprestižnijih u Kini, kaže da je varanje među studentima uobičajeno. “Možda je riječ o razlici među kulturama, no nema u tome ništa loše niti sramotno”, kaže inženjer koji je htio ostati anoniman. “Nije riječ o tome da studenti ne mogu to obaviti. Jednostavno smatraju da je to ušteda vremena.”

Andrew Jacobs; Li Bibo i Zhang Jing pridonijeli izvještaju