Moad Arqoub, student poslijediplomskog studija iz Palestine, neki dan je pretraživao internet i odjednom naletio na stranicu koja ga je privukla. Radilo se o stranici na Facebooku na kojoj su Izraelci, Palestinci i drugi Arapi razgovarali o svakakvim temama: izgledima za ostvarenje mira, nogometu, fotografiji i glazbi.

“Odmah sam se uključio u prepisku jer nam je osobito važno razgovarati bez ograničenja kad smo mi Palestinci fizički odvojeni od Izraelaca, a nismo postigli mirovni sporazum”, pojašnjava Arqoub dok sjedi na terasi kafića u ovom palestinskom gradiću. Prošle su gotovo dvije godine otkako su Izraelci i Palestinci krenuli u pregovore o budućnosti svojih naroda. No stranica na Facebooku koja je nedavno nastala iznenadila je njezine tvorce entuzijazmom koji je prouzročila pa se da zaključiti da bi revolucije u Tunisu i Egiptu, koje su pokrenute na Facebooku, mogle ucrtati put mirnom suživotu. Stranica se zove Facebook.com/yalaYL, a pokrenuo ju je bivši izraelski diplomat koji ne krije povezanost s Izraelom, a u prvih mjesec dana stranica je posjećena 91.000 puta. Aktivnih članova ima 22.500, a 60 posto njih su Arapi, uglavnom Palestinci, Egipćani, Jordanci, Marokanci, Tunižani, Libanonci i Saudijci. “Danas se na internetu komunicira o svemu, o seksu, ratu, poslu – zašto se ne bi i o miru razgovaralo?”, pita se Uri Savir, predsjednik Mirovnog centra Peres i pokretač stranice, koji je tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća bio Izraelov mirovni pregovarač. “Danas na objema stranama manjka hrabrih vođa pa se okrećem novoj generaciji, onoj s Facebooka i Trga Tahrir”, kaže pedesetosmogodišnji Savir. “Trebamo se povesti za primjerom Tunisa. Moj je cilj da na projekte Yale angažiram 100.000 ljudi, što će naše vođe prisiliti na ostvarivanje mirovnog sporazuma.”

Kratica “YL” u imenu znači “mladi vođe”, a Yala na arapskome znači “krenimo naprijed”; Savir kaže da je stranicu zamislio kao okupljalište nove generacije vođa regije. Prilikom posjeta stranici posjetitelji mogu vidjeti pozdravne poruke izraelskog predsjednika Shimona Peresa, predsjednika Palestinske samouprave Mahmouda Abbasa te bivšeg britanskog premijera Tonyja blaira, međunarodnog poslanika u Palestini. Arapi i Izraelci na stranici otvoreno razgovaraju o želji da jedni od drugih uče što više. “Ovo mi je prvi susret s Izraelcima”, kaže Lyth Sharif, osamnaestogodišnja Palestinka koja studira na Sveučilištu Birzeit na Zapadnoj obali. “Lakše mi je shvatiti razliku između Izraela i okupacije.”Student Hamze Awawde (21) kaže da mu iz Maroka i Egipta pristižu zahtjevi za prijateljstvo. “Jednog sam Egipćanina upitao zašto se želi sprijateljiti sa mnom i zašto sudjeluje u ovoj stranici, a on mi je rekao da je nakon revolucije sve dopušteno te da želi vidjeti kakvi su Izraelci.” Nimrod Ben Ze’ev, dvadesetpetogodišnji student bliskoistočnih studija na Sveučilištu u Tel Avivu, kaže da je komunikacija zasad pomalo zategnuta, ali vrlo optimistično gleda na razvoj situacije. “Sjajno je to što nitko ne posreduje u komunikaciji, već mladi u dobi od 15 do 30 godina izravno razgovaraju”, kaže. “Ne razgovaramo o rješenju s dvije države ili jednom državom, već o tome kako mladi Izraelci i Palestinci žive. Naša su iskustva očito vrlo različita, no i jedni i drugi frustrirani smo zbog većih sila koje nas ograničavaju. U tom se pogledu itekako razumijemo.”

Ethan Bronner