Već je godinama jasno da Obamina administracija smatra da zbog rata protiv terorizma ima pravo odabirati mete za smaknuće, pa tako i Amerikance, i to bez ikakvog nadzora. New York Times nedavno je otkrio tko je donosio konačne odluke o najvećim ubojstvima i napadima bespilotnih letjelica – sam predsjednik Obama. A to je vrlo zabrinjavajuća spoznaja.

Obama je pokazao da zna biti promišljen i dalekovidan, no baš kao i svi drugi koji su prije njega sjedili u Ovalnom uredu, on je političar i osjeća pritisak osvajanja novog mandata. Nitko u tom položaju ne bi smio imati ovlast za jednostrano odlučivanje o ubijanju američkih državljana ili stranaca koji se ne nalaze ni blizu bojnog polja, uskraćujući tako prava Amerikanaca bez suglasnosti nekoga izvan svojeg političkog kruga. Kako svijet može znati jesu li mete koje je odabrao ovaj predsjednik ili njegovi nasljednici stvarno opasni teroristi ili se radi o pogrešno okrivljenima? Kako svijet može znati jesu li ovaj predsjednik ili njegov nasljednik isprobali sve metode osim smaknuća ili su sastavili opak popis meta kako ih ne bi optužili za slabost? Prelako je reći da se radi o prirodnoj moći glavnog zapovjednika. Sjedinjene Američke Države ne mogu biti u trajnom ratu protiv terorizma, koji odobrava obrušavanje smrtonosnom silom na bilo koga, bilo gdje i zbog bilo kakve navodne prijetnje. Moć je prevelika i prelako se zlorabi, a toga će se lako sjetiti oni koji su preživjeli administraciju Georgea W. Busha. Toga bi se trebao sjetiti i Obama, koji se 2008. javno usprotivio takvim oblicima zloporabe vlasti. Međutim, u članku u Timesu, koji su napisali Jo Becker i Scott Shane, piše da je Obama osobno odabrao svaku metu, odobrio svaki veći napad bespilotnom letjelicom u Jemenu i Somaliji te one riskantnije u Pakistanu, a savjetovali su ga samo njegovi pomoćnici te skupina međunarodnih sigurnosnih operativaca. Obama se najviše oslanja na svojeg savjetnika za protuterorističko djelovanje Johna Brennana.

Obami u prilog ide to što smatra da treba preuzeti moralnu odgovornost za te odluke, a upravo je pročitao teorije pravednog rata svetog Augustina i Tome Akvinskoga. Međutim, u članku objavljenom u Timesu ističe se da Ministarstvo obrane u Jemenu trenutno ubija osumnjičene, a da im ni ne zna imena, i to prema kriterijima koji nisu javno obznanjeni. Administracija broji sve vojno sposobne muškarce koji su stradali u napadu bespilotnih letjelica kao borce, a da ne zna sigurno jesu li stradali u borbi te pretpostavlja da sigurno nemaju dobre namjere ako se nalaze u tom području. Zbog toga Brennan ističe vrlo nisku stopu smrtnosti civila, što više zvuči kao korisna isprika nego moralan čin. U nedavno je održanom govoru Brennan istaknuo da administracija bira samo one koji su stvarna prijetnja, a ne samo zato što su članovi Al-Qaide, i prvi joj je cilj osumnjičene uhvatiti žive. Njegove tvrdnje teško možemo shvatiti kao činjenice. Presedane koji se sad uvode nastavit će nasljednici koji možda budu imali znatno niža mjerila. Jednostrano odlučivanje o smrti neće se moći održati. Kako bi stvarno umirio narod, predsjednik Obama trebao bi objaviti jasne smjernice za određivanje meta koje će provoditi ljudi izvan političkog kruga, gdje bi smaknuće trebalo uistinu biti posljednje rješenje te gdje bi sud trebao pregledati dokaze prije nego što Amerikance uvrsti na popis za odstrijel. Usto, trebao bi objaviti pravne dokumente na temelju kojih su odluke o ciljanim ubojstvima donesene.