Od najranijeg doba kapitalizma, oni koji znaju zaraditi pokazali su se kreativnima i u izbjegavanju nadzornih tijela. U srednjem vijeku, kad su lihvarski zakoni posuđivačima branili da zaračunavaju kamate, iskusni trgovci davali bi pozajmice u jednoj valuti, a povrat primali u drugoj, a na taj bi način profitirali i ne bi navukli na sebe bijes katoličke crkve.

Toliko se toga dogodilo u stoljećima koja su uslijedila, no povijest se nikad nije promijenila: financijska inovativnost svaki put nađe unosan zaobilazni put. Kako Kongres i Obamina administracija nastoje ublažiti opasnosti koje su uzrokovale najgoru financijsku krizu od vremena Velike depresije, stručnjaci pretpostavljaju da će se povijesna priča ipak nastaviti. Brz napredak tehnologije dodatno je otežao kontrolnim grupama da prepoznaju tržišne rizike, a pogotovo da poduzmu učinkovite mjere. “Financijska industrija uvijek je jedan korak ispred nadzornih tijela”, izjavio je Kenneth S. Rogoff, bivši glavni ekonomist Međunarodnog monetarnog fonda i profesor na Sveučilištu Harvard.“Koji god zakon osmisle danas, ako ga ne dopune u sljedećih petnestak godina, bit će potpuno beskoristan i nebitan.”To ne znači da su nastojanja nadzornih tijela uzaludna. Financijska je povijest prepuna kriza koje su dovele do stvaranja novih koraka u nadzornim postupcima, kojima se nastoje nanjušiti problemi prije nego što se pojavi neka nova vrsta. Sumnjivo bankarsko doba tijekom 19. stoljeća, kad su banke u više država izdavale vlastitu, često bezvrijednu valutu, potaklo je osnivanje funkcije državnog bankovnog nadzornog tijela.

Kad su oportunisti i šarlatani javno prodavali dionice bez otkrivanja prave veličine duga, što je kulminirali propašću tržišta dionica 1929. godine, federalna vlada ustanovila je Komisiju za vrijednosnice i burzu. Reforme New Deala u tradicionalno bankarstvo uvele su osjećaj sigurnosti, ali i potaknule financijaše da jure za većim profitom rizičnim potezima izvan domašaja nadzornih organa. Bankarski sustav iz sjene koji se razvio u posljednjih 25 godina, mutni svijet nereguliranih ugovora o osiguranju tvrtki i drugih vrsta takozvanih derivatnih instrumenata, pothranjivao je lakomost koja je metastazirala i pretvorila se u današnju svjetsku krizu. Vlada je uspješno ukrotila tradicionalni bankarski sustav. Wall Street se, pak, avanturistički odmetnuo na područje izvan granica, gradeći carstva izvan dometa regulativa. Ovaj se bankarski sustav iz sjene specijalizirao za iluzije da se rizikom odgovorno upravlja; u ključnim su situacijama time samo povećali opasnost. Financijska inovacija Grčkoj je omogućila da prikrije pravi opseg dužničke krize, te navodila banke da ih i dalje kreditiraju. Ona je donosila posao njemačkim proizvođačima automobila, čiji su se proizvodi našli na ulicama Atene prije nego što je stvarnost dotukla iluziju, a kriza poplavila Europu. Sam pojam financijske inovacije sada je doveden pod sumnju. Neki su derivatni instrumenti doveli do stabilnosti i globalnim tvrtkama omogućili da se zaštite od fluktuacija valutnih tečajeva. No, neke inovacije čudnovatih imena uvučene su u varku koja je trebala stvoriti dojam da se rizik smanjuje, a u biti se gomilao i zahvatio cijeli svijet.

Kad su police osiguranja propale, a gubici se počeli gomilati, obični su ljudi izgubili trilijune dolara u vrijednosti svoje imovine, domova i radnih mjesta. Neki tvrde da su financijske institucije, vješte u prikrivanju dojma rizika iako ne i u upravljanju rizikom, uljuljkale nadzorna tijela u osjećaj sigurnosti. Politika kojom su dužnosnici iz Washingtona dobivali dobro plaćene poslove u lobijima i bankama, a direktori s Wall Streeta postali dužnosnici Ministarstva financija dugo se isticala kao razlog zašto treba biti skeptičan prema nadzornim tijelima. No, s obzirom na nemogućnost probijanja u redove Wall Streeta, smatra se i da nema druge nego osloniti se na upućene u financijsko poslovanje i postaviti ih u nadzorna tijela. Kad treba deaktivirati bombu, zaposlite nekoga tko jako dobro rukuje eksplozivnim materijalima. “Ako budemo vjerovali da samo akademski obrazovani pojedinci koji nemaju iskustva mogu djelovati unutar nadzornih tijela, vlada će nam biti osiromašena”, izjavio je Eugene A. Ludwig, financijski kontrolor za valute Clintonove administracije, a danas izvršni direktor Promontory Financial Group. “Ljudske mane uvijek će nas pratiti.”

Peter S. Goodman