Nakon poplava koje su poharale brojne dijelove Sjedinjenih Američkih Država uslijedio je potop u Pakistanu koji je pogodio 20 milijuna stanovnika. Val vrućine spržio je istočni dio SAD-a, dijelove Afrike i istočne Azije, a ponajviše Rusiju koja je u najgoroj suši u povijesti izgubila milijune hektara žita i tisuće života.

Iako se na prvi pogled ne čine povezane, ove katastrofe širokih razmjera ponovno su aktualizirale pitanje globalnog zatopljenja i njegova učinka na razvoj ekstremnih vremenskih uvjeta. Znanstvena zajednica ujedinjena je u reakciji: utjecaj je izvjestan. “Klimatski se uvjeti mijenjaju”, kaže Jay Lawrimore, voditelj Državnog centra za analizu podataka o klimatskim uvjetima u Ashevilleu u Sjevernoj Karolini. “Sve su češće ekstremne situacije promjene klime, a ponegdje i sve većeg intenziteta.” Prevelike vrućine, kaže, “pravi su odraz naših pretpostavki o utjecaju sve veće koncentracije stakleničkih plinova na klimatske uvjete”. Teorija kaže da će ugrijavanjem Zemlje doći do pogubnijih oluja s pljuskovima i snježnih oluja, jačih suša i rekordno visokih toplinskih udara. Znanstvenici i državne službe tvrde da se dobar dio tih promjena već počeo događati. Međutim, teško je pojedine vremenske promjene povezati s promjenama klimatskih uvjeta. Većina znanstvenika ne bi se odvažila na takav zaključak i tvrde da su vremenski uvjeti bili vrlo promjenjivi i prije nego što su se ljudi upustili u izgaranje fosilnih goriva. “Da me kao čovjeka upitate mislim li da val vrućine u Rusiji ima veze s promjenom klimatskih uvjeta, rekao bih vam da ima”, kaže Nasin klimatolog Gavin Schmidt. “Ali ako me kao znanstvenika pitate mogu li to dokazati, odgovorit ću vam da ne mogu, barem ne još.” Rusi su uglavnom otežavali, a katkad i blokirali pregovore na svjetskoj razini o sprečavanju klimatskih promjena, jer su najvjerojatnije očekivali da će im zagrijavanje goleme sibirske unutrašnjosti donijeti ekonomski napredak. Međutim, ekstremni toplinski udar koji je uzrokovao sušu i požare u inače hladnoj unutrašnjosti Rusije potaknuo je promjenu mišljenja. “Svi sad govore o promjeni klimatskih uvjeta”, izjavio je nedavno predsjednik Dmitrij Medvjedev na sastanku Ruskog vijeća sigurnosti. “Nažalost, ono što se danas događa u središnjim dijelovima naše države dokaz je globalnih klimatskih promjena jer se nikad dosad nismo susreli s ovakvim vremenskim uvjetima.”

Termometarska mjerenja pokazuju da je temperatura Zemlje porasla za otprilike 0,8 stupnjeva Celzijevih od vremena industrijske revolucije kad je počelo masovno oslobađanje stakleničkog plina ugljikova dioksida u atmosferu. Prema podacima koje je ovaj mjesec objavio Državni ured za oceanska i atmosferska mjerenja, od siječnja do srpnja ove godine zabilježene su rekordno visoke temperature za to razdoblje. Skeptici koji ne vjeruju u klimatske promjene osporavaju takve statističke podatke, tvrdeći da klimatolozi ne znaju dovoljno o dugoročnim klimatskim uzorcima kako bi globalno zagrijavanje i ektremne vremenske situacije doveli u vezu. Međutim, vremenske promjene koje su se u posljednje vrijeme događale toliko su ekstremne da čak i pojedini skeptici odustaju od tvrdnje da klimatske katastrofe nemaju veze s globalnim zagrijavanjem. Nakon toplinskog udara koji je 2003. godine zahvatio Europu i uzrokovao smrt 50.000 ljudi, objavljene su brojne znanstvene analize koje su istaknule da posljedice ne bi bile tako katastrofalne da na klimu nisu utjecali staklenički plinovi. Kevin Trenberth, voditelj Državnog centra za atmosferska istraživanja u Boulderu u Coloradu, objavio je rad u kojem tvrdi da su u uraganu Katrina padaline bile znatno obilnije jer je zbog globalnog zagrijavanja oluja bila žešća. “Netočno je ako pitate je li ova ili ona oluja nastala zbog globalnog zagrijavanja ili prirodnih promjena”, kaže Trenberth. “U današnje vrijeme uvijek su oba elementa podjednako prisutan uzrok.”

Justin Gillis; John Collins Rudolf pridonio izvještaju