Bio je dan poslije Božića. Predsjednik Evo Morales bio je u službenom posjetu Venezueli, prvom savezniku Bolivije, pa je neizbježan zadatak pao na potpredsjednika: morao je objaviti naglo poskupljenje goriva od čak 73 posto. Reakcija je bila brza.

Prosvjednici su poharali vladine urede i spalili fotografije Moralesa, koji je i prouzročio poskupljenje prekidom vladine subvencije. Uzgajivači kakaa, koji su dugo tvorili temelj potpore predsjedniku, u znak prosvjeda blokirali su autoceste. Vozači autobusa u štrajku javno su napali kolege koji su se usudili nastaviti raditi.Dok navedena mjera nije povučena pet dana kasnije, bilo je jasno da je Morales, nedvojbeno najjači bolivijski vođa od 1950-ih, pretrpio najveći udarac cijelog svog predsjednikovanja. Zidove La Paza, glavnog grada u sjeni El Alta, ukrasili su novi grafiti koji jasno sažimaju prevladavajući osjećaj: “Evo = Implozija.” “Pokazali smo Evu da će i on žnjeti kako je posijao”, rekao je krojač Juan Alanoca (34), misleći pritom na ulogu koju je Morales, tada vođa sindikata uzgajivača kakaa, odigrao u organiziranju prosvjeda kako bi destabilizirao prethodnu vladu. “Poslali smo mu poruku sjeti se komu duguješ dolazak na vlast.” Žustrina prosvjeda kao i Moralesova hitra kapitulacija otvorili su jedno nesigurno poglavlje za predsjednika, koji upravo ulazi u šestu godinu mandata. Prema velikom istraživanju objavljenom prošlog mjeseca u novinama La Prensa, 67 posto ispitanika iz četiri najveća bolivijska grada izjavilo je da ne odobrava njegove postupke. “Nikad nisam vjerovao u ankete, pa tako ne vjerujem ni sad”, izjavio je Morales (51) na sastanku s inozemnim novinarima. Odlučno je branio svoj plan smanjenja iznosa subvencija za gorivo, nazvavši ih “rakom”. Usprkos problemima s kojima je Morales suočen, čak i njegovi najistaknutiji kritičari u zemlji kažu da bi bilo preuranjeno pokušati predvidjeti sumrak njegove vlade, unatoč javnom gnjevu zbog pokušaja rezanja subvencija za gorivo. Ponajviše zbog činjenice da je Morales Aymara Indijanac i prvi bolivijski predsjednik iz redova autohtonog stanovništva, kao i zato što je nadaleko najdominantnija ličnost u zemlji u kojoj se preko 60 posto stanovnika izjašnjava kao autohtono.

“Evo je i dalje jedan od nas”, rekla je Marina Huanca (35), Aymaranka koja ovdje prodaje lišće kakaa.Moralesovu vladavinu ojačalo je i razdoblje gospodarskog rasta kakvom nema premca u turbulentnoj modernoj povijesti Bolivije, a što je uvelike posljedica visokih cijena izvoznih minerala i razboritih ekonomskih mjera. Čak i nakon velikih izdataka u obliku gotovinskih isplata siromašnim obiteljima, vlada je uspjela ostvariti proračunski višak. Ali Bolivija je, s 9,9 milijuna stanovnika, i dalje jedna od najsiromašnijih država Latinske Amerike. Međutim, na ulicama El Alta jasno se odražava ekonomska vitalnost i relativno pravedno raspodjeljen gospodarski rast. Veliki automobili na ovdašnjim ulicama jasan su pokazatelj jedne od nedoumica iz pozadine prosinačkih prosvjeda. Baš poput Venezuele, gdje se benzin prodaje po cijeni od tri centa za litru, Bolivija naveliko subvencionira gorivo, čija cijena ovdje doseže oko 50 centa po litri, što je manje nego u susjednim zemljama Brazilu i Čileu. No, za razliku od Venezuele, Bolivija se za veliki dio svog izvoznog prihoda oslanja na drugi proizvod, prirodni plin. Bolivija uvozi naftne derivate i dizel gorivo, a prošle je godine na subvencioniranje tih derivata potrošila 666 milijuna dolara. Podpredsjednik Álvaro García Linera izjavio je za bi se zbog globalnog rasta cijena nafte, subvencije u 2011. godini mogle popeti na čak milijardu dolara. Energetski analitičari smatraju da je niska cijena nafte u Boliviji odvratile strane energetske tvrtke od novih bušotina i povećanja proizvodnje. Moralesova nacionalistička politika također je ograničila strana ulaganja u bolivijsku industriju prirodnog plina te ponukala susjedne zemlje popur Argentine, Brazila i Čilea da potraže nove izvore goriva. Previranja glede prosvjeda zbog goriva podsjetila su cijeli narod na to koliko važnu ulogu javni nemiri još uvijek igraju u krhkoj bolivijskoj demokraciji. Usprkos činjenici da je znatno utjecajniji od svojih prethodnika, Morales je otkrio da se i njegove ambicije mogu zaustaviti. Jim Shultz, politički analitičar iz Cochabambe, sažeo je to riječima: “Blokada prometnica predstavlja bolivijski referendum.”

Simon Romero