Indija je uhvaćena u klopku paradoksa. Što se više bogati, to oni koji imaju najviše koristi od toga postaju sve razočaraniji u politički sustav. Srednji sloj ima golemu ekonomsku moć, ali je politički marginaliziran u ovoj masovnoj demokraciji u kojoj ruralne mase još uvijek dominiraju ishodima izbora, a političarima u uho šapuću tajkuni.

Srednji sloj najbrže je rastuća demografska skupina u ovoj državi, a očekuje se kako će se njegova kupovna moć u sljedećih 15 godina utrostručiti, zbog čega će Indija postati jedno od najvažnijih potrošačkih tržišta na svijetu. No, kupovna moć ovdje se još nije pretvorila u političku moć.U kolovozu su stotine tisuća ljudi nahrupile u New Delhi kako bi se pridružile velikim antikorupcijskim demonstracijama koje je predvodio ruralni aktivist Anna Hazare. Pokret Hazare protresao je indijske političke institucije jer je ponudio pogled na ono što bi se dogodilo uslijed mobilizacije srednjeg sloja diljem zemlje. Stručnjaci i studenti podržali su ga organizacijskim sposobnostima i novčanim sredstvima, što je na ulice izvuklo ljude iz svih slojeva društva. Mnogi su to nazvali političkim buđenjem. Rastući srednji sloj ne tako davno srušio je autoritativne vlasti u Južnoj Koreji i Tajvanu, kako je rast prihoda sa sobom donio i zahtjeve za većim demokratskim pravima, a ta jednadžba još je živa i u Kini. No, Indija je imala demokraciju prije bogatstva, a nezadovoljstvo srednjeg sloja ovdje se usredotočilo na propuste i mane državnih demokratskih institucija. Srednji sloj živi u privatnim zgradama i četvrtima, u kojima ima privatne škole i bolnice, te ne pokazuje gotovo nikakvo zanimanje za izbore, minimalizirajući, kad god i koliko god je to moguće, doticaj s državom, zbog čega ga privatne škole i bolnice, te ne pokazuje gotovo nikakvo zanimanje za izbore, minimalizirajući, kad god i koliko god je to moguće, doticaj s državom, zbog čega ga nerijetko odbacuju kao apatičnog prema izbornoj politici.“Ovaj srednji sloj ne zanima kako im država može pomoći, već on razmišlja na način – država me sprječava da činim sve što želim”, smatra Devesh Kaput, ravnatelj Centra za napredne indijske studije pri Sveučilištu u Pennsylvaniji.

U prethodnoj generaciji, indijski srednji sloj bio je znatno malobrojniji, a uglavnom se sastojao od državnih službenika koji su živjeli u vladinom smještaju i slali djecu u državne škole. Današnji srednji sloj potomak je gospodarskih reformi 1980-ih, usko vezan uz privatni sektor. Ovaj srednji sloj političare uglavnom promatra s prijezirom, a nade polaže u gospodarstvenike ili, u određenim slučajevima, nevladine organizacije. Vladu više ne smatraju posrednikom ili pomoćnikom, već preprekom. Većina analitičara se slaže kako je Indiji potreban politički angažiran srednji sloj, koji bi služio kao korektivna sila. Drugi su skeptičniji te tvrde kako se otuđenje srednjeg sloja tiče kasti koliko i staleža, odnosno kako je to odraz bijesa viših kasti prema procvatu političkih stranki koje predstavljaju niže kaste, a koji se rodio još 1990-ih. Treći pak smatraju kako gađenje koje srednji sloj osjeća prema političarima izvire iz nedostatka strpljenja prema neurednoj mehanici demokracije i nerealističnim težnjama da se postigne učinkovitost kakva vlada u Singapuru. Shubhrangshu Barman Roy bio je među prosvjednicima na ulicama New Delhija. Ovaj poslovni konzultant nije znao gotovo ništa o Hazareu. Jedne je večeri uključio televizor i ugledao kako tisuće prate 74godišnjeg Hazarea u protuvladinom prosvjedu. Kao da se probudio. “Osjetio sam da ljudi doista žele promjenu”, prisjetio se Roy (36) vlastite uloge u prosvjedima. Jedan od njegovih prijatelja, Partho Nag, vlasnik malenog informatičkog servisa, izjavio je: “Od djetinjstva su nam govorili kako je politika zlo i da se ne uključujemo u politiku. Ali, netko mora sve to počistiti. Ne možemo samo kuditi druge.”

U zaleđu birokracije
Roy i njegovi prijatelji odrasli su u istom državnom naselju New Delhija. Svi su bili sinovi državnih činovnika koji su im davali slične savjete – zaposli se u državnoj ustanovi. Nag kaže da je njegov otac “uvijek na tome inzistirao. No, mi smo smatrali da je posao u državnoj službi jadan”. Privatno poduzetništvo postojano se uzdizalo kao pokretač indijskog rasta i način ostvarivanja sve većih težnji i želja. Nakon što je 1984. godine na premijerku Indiru Ghandi izvršen atentat izbila je pobuna u kojoj su ubijeni nevini Sikhi. Otac jednog od Royevih prijatelja također je ubijen. “Gadilo mi se to što se događa”, sjeća se Roy. “Nikada nisam glasao jer sam mislio kako moj glas ne može ništa promijeniti.” Roy je prvo zaposlenje dobio kod indijskog proizvođača kamiona koji se udružio s Toyotom. “Sve me oduševljavalo”, rekao je. “Želio sam naučiti kako Japanci rade.” Politiku je i dalje pažljivo izbjegavao – sve do Hazarea.Hazareov štrajk glađu iz travnja primorao je vladu na pregovore o antikorupcijskoj agenciji znanoj pod nazivom Lokpal. Nakon što su pregovori propali, Hazare se u kolovozu vratio u New Delhi i otpočeo novi štrajk glađu, što je potaknulo prosvjede diljem zemlje. Hazare je postio 12 dana prije negoli je vlada pristala na neke od njegovih ključnih zahtjeva. Roy je bio lud od sreće. “Sada mogu reći da sam bio prisutan u tom ključnom povijesnom trenutku”, rekao je.

Grad protiv sela
Zašto se srednji sloj podigao na noge oko korupcije? Jedno objašnjenje može se naći u podmićivanju malih razmjera koje cvjeta posebice u gradovima, i to iz razloga što gradovi sada imaju više novca. U Royevoj četvrti, vodovodna cijev koja je bila namijenjena njegovoj kući i koju je trebao plaćati četiri dolara mjesečno preusmjerena je na susjednu zgradu. Stoga je uložio vlastitih 1000 dolara u izgradnju spremnika za vodu. Sada mu mjesečni račun za vodu iznosi oko 160 dolara. Sumnja na to kako lokalni dužnosnici dozvoljavaju nastavak ove situacije u zamjenu za naknadu vlasnika privatnih vodnih cisterni. Analitičari upozoravaju kako indijski srednji sloj ne treba promatrati kao homogenu skupinu te da ga ne bi smjeli ekonomski izjednačavati sa srednjim slojem na Zapadu. Procjene o njegovoj veličini sežu od 30 do 300 milijuna pripadnika, a i prihodi variraju. Rast inflacije, koji je najteže pogodio najsiromašnije stanovnike Indije, također je produbio strahove srednjeg sloja. Konzultantska kuća McKinsey Global Institute procjenjuje da bi indijski srednji sloj do 2030. godine mogao narasti do čak 600 milijuna ljudi. Danas gotovo dvije trećine indijskog bruto domaćeg prizvoda dolaze iz gradova.“Političarima gradovi predstavljaju bunare novca, a selo je mjesto na kojemu se uspostavlja legitimitet i moć”, nedavno je napisao Ashutosh Varshney, stručnjak za Indiju pri sveučilištu Brown na Rhode Islandu. “U gradovima se nalazi novac. U selima je korupcija prisutna, ali ne u razmjerima u kojima je nalazimo u gradovima.” Ankete pokazuju zapanjujući nesrazmjer. Srednji sloj i mladi su optimistični u vezi svoje dugoročne gospodarske budućnosti, no krajnje pesimistični glede političkog stanja i političkih stranki.

Dugotrajni angažman?
Pitanje koje se samo postavlja jest je li aktivizam srednjeg sloja samo izdvojeni ispad nezadovoljstva ili začetak pokreta. Hazareova skupina zašla je u određene parlamentarne utrke u sklopu kampanje da pritisne vladajuću Kongresnu stranku na glasanje za konačni prijelog zakona o agenciji Lokpal, iako je razdiru unutarnje nesuglasice.Zasad, Roya i dalje privlači Hazare, više zbog poštenja nego ideološkog srodstva. Roy i njegovi prijatelji zakleli su se kako više neće davati mito. Roy ne očekuje brzu promjenu stanja vezanog uz korpuciju, ali smatra kako se indijska gospodarski povlaštena klasa sada konačno mora politički angažirati: “Dovoljno smo se samo žalili.”