U pogledu razmjera, ovaj pothvat nije ni blizu piramidama u Gizi ili Panamskom kanalu. Mukotrpni rad nije trajao godinama, već mjesecima, a na projektu je radilo jedva sto ljudi. Nisu imali nikakvih materijala, osim sitnica koje su zatočeni letači Kraljevskog zrakoplovstva uspjeli ukrasti, namoliti ili improvizirati.

Međutim, u pogledu dovitljivosti, smionosti i ustrajnosti, tuneli prokopani prije gotovo sedamdeset godina u pjeskovitoj guštari pored gradića Zagan, jugoistočno od Berlina u tadašnjoj Hitlerovoj Njemačkoj, odnosno današnjoj zapadnoj Poljskoj, predstavljaju malen, ali legendaran građevinski pothvat.Izgradnja ovog tunela, prikazana u filmu “Veliki bijeg” iz 1963. godine, jedna je od najslavnijih priča Drugog svjetskog rata. U godinama koje su uslijedile, legenda o savezničkim letačima i njihovom masovnom bijegu u noći 24. ožujka 1944., zajedno s genijalnim planom i okrutnom odmazdom nacista (73 od 76 bjegunaca je ponovno zarobljeno, a od toga je njih pedeset pogubljeno), na svojevrstan je način zasjenila stvarnost. Stoga su prošloga ljeta britanski inženjeri, arheolozi i povjesničari otputovali do borove šume pored Zagana ne bi li iskopali tajne pokopane ondje u svrhu snimanja dokumentarnog filma koji je u Britaniji prikazan krajem 2011. S njima su pošli i suvremeni piloti Kraljevskog zrakoplovstva, kao i ratni veterani koji su sudjelovali u izgradnji prvotnog tunela u logoru poznatom pod nazivom Stalag Luft III.Zadaća ove ekipe bila je pronaći tunele, kao i ostatke alata koje su kopači koristili te replicirati njihovu domišljatost. Pri kopanju su korištene zahrđale tačke, metal ukraden s ostataka logorske peći te opruga sa zatvorskog gramofona.

Članove ekipe zapanjila je činjenica da i bez prijetnje nacističkih stražara nisu uspjeli u potpunosti dostići svoje ratne prethodnike, osobito u pogledu kopanja tunela devet metara ispod površine logora bez urušavanja pjeskovitog tla iznad sebe. Hugh Hunt, profesor strojarstva na Cambridgeu, u Poljsku je došao kao savjetnik današnjih pilota Kraljevskog zrakoplovstva. Njihova je zadaća bila upotrijebiti uvide dobivene uslijed iskopa ratnih tunela znanih kao Harry i George te izgraditi novi desetmetarski tunel imena Roger, prema vođi eskadrile Rogeru Bushellu, organizatoru bijega iz 1944. “To što su ti vojnici postigli u logoru Stalag Luft III zapanjujući je pothvat improviziranog građevinarstva”, rekao je doktor Hunt (50). Suvremeni letači Kraljevskog zrakoplovstva uspjeli su prokopati tunel Roger, ali u rovu netom ispod površine jer je sve iole dublje procijenjeno kao prerizično. Izradili su sustav kolotura od žice kojega je u novom tunelu prvi iskušao Frank Stone, veteran ovoga logora koji je bio uključen u pripremu plana bijega 1944. godine. Stone je bio jedan od vojnika koji su čekali red za bijeg kad je njemački stražar uočio jednog letača kako bježi prema šumi. U logoru je kao zatočenik ostao do 1945.“Ljudi mi znaju reći da nisam imao sreće”, rekao je autorima dokumentarca. “Ali ja im odgovaram da sam imao sreće što sam uopće u svemu tome sudjelovao.”

John F. Burns