Nepodobni drugi
Uglavnom se slažem s člankom “Nepodobni Drugi” Vincenta Hugeuxa objavljenim u Süddeutsche Zeitung 13. rujna, ali mislim da je bitno napomenuti još nekoliko stvari. Smatram da se političari, naročito oni koji su odabrani kao predstavnici svoga naroda, ne bi smjeli služiti ksenofobijom kako bi postali popularni kod jednog dijela stanovnika i glasača. Svaki političar odgovoran je za zaštitu manjina i jačanje ljudskih prava kako bismo svi mogli slobodno živjeti, čak i kad postoje oni koji ne žele useljenike u “svojoj” zemlji. Ksenofobični ispadi kojima se žele zaraditi glasovi za drugi mandat zloporaba su vlasti! Također želim reći da useljeništvo kao proces pravilno funkcionira samo onda kad postoji komunikacija između obiju strana koje nastoje shvatiti kako ovi drugi žive i koji su im problemi. Useljenicima, dakako, mora biti omogućeno da žive u skladu s vlastitom kulturom bez diskriminacije.
Teresa Scheininger, Njemačka

Kolumna “Neprikladni Drugi” zorno prikazuje kakav utjecaj predrasude mogu imati na život pripadnika manjina, naročito kad se njima sustavno služe političari i mediji. Kao što je to Vincent Hugeux vješto sročio, ideja o žrtvenom jarcu ponovno je zloporabljena kako bi se ujedinio narod koji pati od prepreka koje je sam nametnuo. Kad se duboko ukorijenjeni strahovi i ogorčenost iskorištavaju za stvaranje iluzije o homogenom društvu, nužno je građanima skrenuti pozornost na rizik neodgovornog društvenog inženjeringa. Političarima i glasačima znatno je lakše držati se brzopletih zaključaka, nego pružiti “problematičnima” priliku za uključenje u društvo. Na kraju krajeva, propaganda je znatno jeftinija nego otvaranje radnih mjesta, školovanje i pružanje krova nad glavom ljudima iz siromašnih slojeva. Pravi napredak države ne leži u spremnosti da protjera “strance”, nego u sposobnosti i spremnosti da ih primi u društvo.
Regina Löwenstein, Njemačka

Mit o nepogrešivoj znanosti
U Međunarodnom tjedniku objavljenom 31. srpnja u novinama Listín Diario, Carlos Cunha u članku “Mit o nepogrešivoj znanosti” tvrdi da znanost naglašava svoju nepogrešivost. Međutim, upravo je suprotno. Narav znanosti jest takva da je uvijek otvorena za nove paradigme koje će bolje predstaviti i objasniti određeni fenomen. Dokaz tome je Einsteinova prilagodba Newtonovih ideja.
Hilario Meléndez, Santo Domingo, Dominikanska Republika

Tamo gdje vas uvijek prime
Kolumna Rogera Cohena objavljena u časopisu Folha 26. srpnja sjajno je napisana i duboko me dirnula. Moji su roditelji emigrirali u Brazil, otac 1914., a majka 1929. godine. Majka je uvijek osjećala kao da nigdje ne pripada. Kad je jednom otputovala u Japan posjetiti rodbinu i rodni grad, shvatila je da joj je mjesto u Brazilu i da se tamo želi vratiti kad god nekamo ode. S obzirom da sam dvojezična i rasla u dvije kulture te da sam studirala u SAD-u i Francuskoj, kao mlada sam se osjećala izgubljeno u različitim svjetovima. No, kasnije sam shvatila, kad bih putovala u Japan, SAD ili Europu, da je Brazil mjesto u koje se želim vratiti što prije i gdje se osjećam kao da uistinu pripadam.
Naomi Doy, Sao Paulo, Brazil

Silazak slave s prijestolja
Kolumna naslovljena “Silazak slave s prijestolja”, objavljena u listu TagesAnzeiger 6. rujna, bila je vrlo zanimljiva. Nakon što sam je pročitala i potom prolistala The Economist koji mi sin proslijedi, naišla sam na nekrolog igraču biljara Alexu Higginsu, u kojoj je stajalo da je ostvario slavu, iako mu to nikako nije pristajalo. Nije znao što bi sa slavom, osim što se kladio na konje i trošio novac na piće. Daleko je to od onoga kako vidimo one koji slavu neprestano crpe. Ali, što je, tu je. Ima nas svakakvih.
Myra Walder, Švicarska