‘Mutikulturalna reprezentacija’
Uredniku:
Rečenica kojom Roger Cohen u svojoj kolumni (Suddeutsche Zeitung, 5. srpnja) opisuje fundamentalne njemačke vrijednosti kao “demokraciju, transparentnost, slobodu i antimilitarizam”, a kojima sada pridodaje i “multikulturalnost” nažalost, samo je djelomično točna. Što se tiče Drugog svjetskog rata, može se reći da je “odraz nacija” djelovao zastrašujuće uspješno. No, to se može i očekivati od zemlje koja je svijet dovela na sam rub kolapsa. A opet, nije li zapanjujuće da se Prvog svjetskog rata kao i ratova iz 1870. i 1871. godine, te samog Bismarcka, sjećamo u pozitivnom svjetlu i obilježavamo ih s poštovanjem, usprkos agresivnom stavu Njemačke u ovom razdoblju, kad je bila potpuna suprotnost “antimilitarističke” zemlje, i na određeni način već pripremala put Hitleru? Brojni materijali odaju počast ovim brutalnim sukobima naglašavajući njemačku očiglednu nevinost. Postoji snažna odlučnost protiv uklanjanja ovih nacionalističkih objekata koji isijavaju mržnju i odbijanje da se o njima govori bar u okviru prikladnih povijesnih podataka.
Sebastian Dégardin, Hamburg, Njemačka

Uredniku:
Sa zanimanjem čitam kolumnu Rogera Cohena u kojoj izjednačuje uspjeh njemačke nogometne reprezentacije s uspješnom demokracijom. Ne samo da je članak točan, već i nadahnjuje (Prensa Libre, 4. srpnja)U Gvatemali se možemo uvjeriti da je oba ta ostvarenja, kako nogometni uspjeh, tako i demokraciju, teško postići, ali da nisu izvan dohvata – naročito ako radimo kao tim. Timski rad uvijek donosi bolje rezultate nego što bismo ih mogli postići kao pojedinci. Čak i u individualnim sportovima poput tenisa, prvaci kao što je, na primjer, Rafael Nadal ne bi mogli osvojiti titulu na Wimbledonu bez podrške svoje ekipe. Timski rad upravo je ono što je iskazala njemačka reprezentacija. Oni rade kao skupina, a ne kao pojedinačne super zvijezde. To je vrijedno oponašanja.
Desiree Diaz, Gvatemala

‘Elektronika preuzima’
Uredniku:
Dovoljno sam star da se sjećam uvođenja osobnih računala i kulture elektronske pošte koja je došla s njima u moje radno okružje početkom 1980ih. Neko je vrijeme novo koegzistiralo sa starim. Pažnju smo, osim porukama elektronske pošte, morali posvećivati i pisanim dopisima, pismima, itd. Dobro se sjećam osjećaja nelagode uzrokovanog predviđanjem da će elektronika podsvjesno preuzeti primat, što nije uvijek bilo zasluženo. Da bi poruka elektronske pošte mogla stići tek nekoliko sekundi nakon što je poslana, i ukoliko ne budete oprezni, zbog nje bi mogli prestati raditi na nekom drugom zadatku koji je možda već danima ili tjednima čekao na trenutak vaše pažnje. Svjesno sam se morao podsjećati da to zapamtim i da koristim uobičajene i opće prihvaćene kriterije kad određujem prioritete bez obzira na sredstva koja su korištena pri komunikaciji. Dodatni primjer naše rastuće potrebe za redovitom injekcijom trivijalnog razgovora odražava se u načinu na koji se koriste mobilni telefoni. Kod mnogih manjak ulaznog materijala izaziva potrebu da se ta praznina popuni s izlaznim materijalom – bio to poziv ili sms poruka prijateljima ili članovima obitelji. Imajući to na umu, upozorenja izrečena u vašem članku “Elektronika preuzima” (The Observer, 6. lipnja) pravovremena su i zaslužuju punu pažnju. Tek nekolicina ljudi može iskreno tvrditi da im se životni stil nije promijenio zbog osobnih računala.
Michael Benoy, Surrey, Engleska

‘Izgurani iz zone udobnosti’
Uredniku:
Donekle se slažem s onim što je napisano o Europi u članku (The Observer, 30. svibnja). Međutim, smatram da će Velika Britanija pasti puno brže od bilo koje druge europske zemlje. Najveći razlog tomu nije sve starije stanovništvo, već slabe političke odluke i mjere.I sam sam Englez, a sve mi novine i internetske stranice u Velikoj Britaniji pokazuju probleme s kojima je suočena nova koalicijska vlada Liberalnih demokrata i konzervativaca. Od početka svibnja, kad je kraljica Elizabeta II imenovala novu vladu, David Laws, ministar u užem kabinetu, inače član Liberalnih demokrata, već je odstupio s dužnosti.Vlada tvrdi da iznova gradi zemlju. Međutim, dala nam je čovjeka (Lawsa) koji je predstavio 40.000 funti troškova stanarine koju je navodno plaćao svom ljubavnom partneru. Ovo jasno pokazuje da se vlada nije promijenila i da pred njom nije sjajna budućnost. Priznajem, starenje stanovništva jedan je od problema, a sve je jači i pritisak da se napusti funta i da se radi ekonomske stabilnosti pridružimo eurozoni. Ali ako Engleska prihvati samo neke savjete predložene u članku Stevena Erlangera, kao što su prelazak u “fazu spašavanja” ili čak “štednju” novca poreznih obveznika, ova bi se zemlja mogla spasiti od posljedica recesije i ponovno postati “država u kojoj stvari funkcioniraju”.Ako se poduzmu pravi koraci, zemlja će se oporaviti i doseći prihvatljivu razinu gospodarske održivosti te dobiti priliku pomoći državama poput Grčke.
Aidan Noad, Hampshire, Engleska