Kad je časopis Science u ožujku objavio istraživanje kojime je utvrđeno da se voćne mušice odaju alkoholu nakon što ih odbiju privlačne ženke, s njima je suosjećao čitav muški rod. Znanstvenici kažu da ta otkrića pokazuju da se sustav nagrađivanja u mozgu od nastanka života do danas vrlo malo mijenjao.

“Dok čitam ovo istraživanje, osjećam se kao da putujem natrag kroz vrijeme do stvaranja sustava nagrade, koji potiče temeljne oblike ponašanja kao što je seks, san i hranjenje”, za Times je izjavio Markus Heilig, ravnatelj Državnog instituta za alkoholizam i zloporabu alkohola. Znanstvenici sa Sveučilišta u Kaliforniji muškim voćnim mušicama su dopustili da se pare sa ženkama djevicama. Druga je skupina muških mušica izložena ženkama koje su se već parile pa nisu bile zainteresirane za seks. Muške mušice koje su dobile košarice pile su otopinu pomiješanu s alkoholom u znatno većem postotku nego zadovoljene mušice. Heilig je za Times izjavio da ovo otkriće ide u korist nastojanjima da se osmisli lijek za suzbijanje ljudskog nagona za alkoholom putem stimulacije kemijskih spojeva u mozgu. Znanstvenici su također otkrili koji bi lijekovi mogli biti korisni u suzbijanju nakupina bjelančevina u mozgu koje uzrokuju razvoj degenerativnih bolesti u živčanim centrima čeonog i sljepoočnog režnja, centrima za odlučivanje, osjećaje, rasuđivanje, ponašanje i jezik. Zbog prednječeone demencije ili Pickove bolesti naši se voljeni mogu početi ponašati na neprepoznatljiv način, a bolest se često ne prepozna i pogrešno se dijagnosticira kao Alzheimerova bolest, moždani udar, kriza srednje dobi ili neka psihička bolest. Rodbina često kaže da liječnici promjene u ponašanju pripisuju promjeni naravi.

“Čeoni su režnji u nekom smislu posljednja granica mozga”, za Times je rekao Edward Huey, izvanredni profesor psihijatrije i neurologije na Sveučilištu Columbia. Kod tih se pacijenata, na primjer, zamjećuju kompulzivni obrasci ponašanja, poput pranja ruku. Neki izgube inhibicije ili moralni kompas. “Nisu depresivni, već samo više ne uživaju kao prije”, kaže Huey. “Kao da se poremetila funkcija u njihovu sustavu nagrađivanja.” Ovisnost o alkoholu i gomilanje bjelančevina u mozgu mogli bi se liječiti pomoću novih spojeva. No što je s moralnim ponašanjem? Trebamo li tragati za “lijekom” koji će izliječiti narušene moralne standarde? Peter Singer i Agata Sagan za Times su napisali da se i dalje ne zna što upravlja moralnim ponašanjem. “Zašto su neki ljudi spremni život riskirati da pomognu neznancu, a drugi ne bi ni hitnu nazvali?” pitaju se. Singer i Sagan smatraju da bi se jednog dana mogla razviti “pilula za moralnost”, koja će se koristiti u sprečavanju kaznenih djela i u poboljšanju ljudske naravi. “Ta ideja nije toliko nemoguća”, kaže. “Ako bude moguća, hoće li ljudi pristati na takav oblik liječenja?”

Tom Brady

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com