U tropskim vodama uz obalu Filipina nedavno je došlo do napetog susreta nekolicine kineskih ribarskih brodica, dvaju kineskih policijskih brodova te starog broda filipinske mornarice, što je privuklo veliku pozornost Washingtona, Pekinga i drugih metropola diljem Azije.

Sukob je izbio zbog nekih rijetkih koralja, školjaka i nezakonitog lova na kitove, koje su pripadnici filipinske mornarice početkom travnja pokušavali uzeti s ribarice u pličini Scarborough u Južnom kineskom moru dok nisu intervenirale dvije jedinice Kineskog pomorskog nadzora. Nakon dva napeta dana filipinska se brodica povukla. Taj je sukob raspirio dugotrajni međunarodni spor oko strateški ključnog Južnog kineskog mora, koje je potencijalno bogato energentima, a pozornost svjetske javnosti ponovno je ove godine privuklo jer i Sjedinjene Američke Držvae i Kina žele povećati pomorsku prisutnost u toj regiji. “Mi smo samo pijuni”, kaže Roberto Romulo, bivši filipinski ministar vanjskih poslova, koji smatra da Kina napinje mišiće radi stjecanja slobodnog pristupa golemim zalihama zemnog plina i nafte, koji navodno leže ispod Južnog kineskog mora. “Kina ispituje strpljenje SAD-a, ništa drugo, i pobjeđuje SAD u jugoistočnoj Aziji.” Nedavno je jedan viši dužnosnik kineske vojske odbacio legitimnost prisutnosti SAD-a u Južnom kineskom moru. “Problem mora nije američki problem”, izjavio je 28. svibnja general Ma Xiaotian, zamjenik načelnika glavnog stožera Narodnooslobodilačke vojske. “To je stvar Kine i njezinih susjeda.” Njegovu je izjavu Obamina administracija shvatila kao prijetnju, i to u trenutku kad već šest mjeseci nastoji povećati prisutnost američke vojske u zapadnom Pacifiku i istočnoj Aziji, gdje je Južno kinesko more ključan vodeni put američke mornarice i većeg dijela svjetske trgovine.

Slanjem marinaca u Australiju te jačanjem vojnih odnosa s Vijetnamom, državom koja nije u dobrim odnosima s Kinom, Washington šalje poruku da odande ne misli otići. U najnovijem pokušaju da se usprotivi kineskom svojatanju Južnog kineskog mora američka je administracija prošloga mjeseca poslala državnu tajnicu Hillary Rodham Clinton i ministra obrane Leona Panettu pred Odbor Senata za inozemne odnose, gdje su svjedočili o nužnosti ratifikacije sporazuma Ujedinjenih naroda o upravljanju oceanima. Kina je jedna od 162 zemlje koje su ratificirale Konvenciju UN-a o pravu mora, no SAD nije još otkako ju je predsjednik Ronald Reagan odbio potpisati 1982. Prema navodima dužnosnika administracije, svojim su zajedničkim pojavljivanjem htjeli ojačati pravni stav SAD-a kako bi mornarici osigurali slobodu plovidbe, koju konvencija priznaje izvan državne teritorijalne granice od 12 nautičkih milja. No diplomati iz zapadnih zemalja ističu da Kina tvrdi da je slobodna plovidba moguća tek 200 nautičkih milja od obale, čime Peking nastoji Južno kinesko more pretvoriti u privatni posjed. Kina je u tom području počela iskazivati svoju moć. Vijetnamci, tako, tvrde da su kineski brodovi lani dvaput zapriječili iskapanje nafte tako što su namjerno prerezali sidrenu užad u svojim vodama, a Kinezi tvrde da je do jednog od tih incidenata došlo slučajno. Osim toga, očekuje se da će Kina ove godine porinuti svoj prvi nosač zrakoplova. Prema podacima Yanga Jiemiana, ravnatelja Šangajskog instituta za međunarodna istraživanja, kroz Južno kinesko more prolazi dvije trećine zemnog plina za prodaju na svjetskom tržištu, a more je glavni morski put za naftu koja se s Bliskog istoka prevozi u Aziju.

Smatra se da i u samom moru leže značajne zalihe energije, a neki stručnjaci procjenjuju da se ispod morskog dna krije čak 130 milijardi barela nafte i 25 trilijuna kubičnih metara plina. “Nadamo se i vjerujemo da će Južno kinesko more biti plodan izvor energije”, ističe Xu Xiaojie, bivši direktor inozemnih ulaganja u China National Petroleum Corporation. U svibnju je China National Offshore Oil Corporation započela s prvim projektom bušenja na velikim dubinama u nespornom području južno od Hong Konga. Osim Kine i Filipina, pravo na otoke u moru polažu još tri zemlje jugoistočne Azije – Brunej, Malezija i Vijetnam. Pravo na njih polaže i Tajvan. Prema navodima dužnosnika u Manili, kineska granica od 200 nautičkih milja prolazi kroz područje između otoka Palawan i bazena Reed široko 80 nautičkih milja, gdje je jedna filipinska tvrtka otkrila značajne zalihe zemnog plina. Filipinska vlada na čelu s predsjednikom Benignom Aquinom III. u sljedećih nekoliko mjeseci planira započeti s bušenjem uz bazen Reed. Ne zna se kako će Kina na to reagirati. “Ako kineska vlada bude pratila mišljenje naroda, politika o Južnom kineskom moru i jugoistočnoj Aziji mogla bi krenuti u vojnom smjeru”, kaže Shi Yinhong, profesor međunarodnih odnosa iz Pekinga. Nakon što je Kina ove godine upozorila Indiju zbog istraživanja vode u blizini Vijetnama koje je provela jedna indijska tvrtka, tvrtka se povukla, navodno zbog tehničkih razloga. No to nije kraj interesa. “Južno kinesko more pripada svijetu”, kaže indijski ministar vanjskih poslova S. M. Krishna.

Jane Perlez; Bree Feng doprinjela izvještaju iz Pekinga