Talibani možda i kuju bombaške zavjere dok je gospodarstvo na rubu propasti, no ovih je dana Pakistancima najveća tegoba vrlo temeljna: električna žarulja.

Pakistan je na mukama uzrokovanima energetskom krizom, a Pakistanci sada svakodnevno provode 12 sati bez struje, što je naporan raspored koji topi led, zaustavlja ventilatore i izluđuje već iscrpljeno stanovništvo kako se paklene ljetne vrućine počinju zahuktavati. Trudeći se zaustaviti tu frustraciju, pakistanska vlada nedavno je sazvala hitan sastanak vodećih birokrata iz čitave zemlje. No umjesto da olakšaju situaciju, oni su je pogoršali, naredivši mjere štednje koje se doimaju smišljene kako bi uništile i posljednje zadovoljstvo nekih Pakistanaca. “Poigravaju se s nama”, kaže Amina Ali, majka nevjeste, čije je vjenčanje moralo biti ranije prekinuto zbog restrikcija potrošnje energije. Njezin brat je nastavio: “Pakistanci su igračke u vladinim rukama.” Nestanci struje mogli bi se pokazati destabilizirajućima ako nitko na njih ne bude obraćao pozornost, slažu se stručnjaci. Gospodarstvo Pakistana doista mora ojačati kako bi rastući broj mladih imao dovoljno mjesta za razvoj, a kronični nestanci struje rade protiv toga. Ova kriza nastala je zbog spleta neispunjenih obveza, a taj čvor bit će teško razmrsiti. Dugogodišnji niz krivaca odgovoran je za nju: vlade koje nisu znale planirati, korumpirani birokrati, čak i obični ljudi koji kradu otprilike 30 posto sve proizvedene struje.

Plemenska područja na zapadu, na primjer, nemaju čak ni brojače, a ljudi koji žive ondje nikada nisu platili struju. Rezultat svega toga su dvije milijarde dolara godišnje proizvedene, ali neplaćene električne energije. Stručnjaci za tu granu industrije ne vjeruju da vlada može zatvoriti sve veći jaz između pakistanske energetske potražnje i sposobnosti energetskog sektora da proizvede dovoljno električne energije. “Nitko u Islamabadu ne radi na koherentnom, integriranom planu”, rekao je jedan direktor iz sektora koji nije želio otkriti identitet jer ne želi da se zna kako kritizira vladu. “Rasprava se samo vrti u krug.”

Upravo je zato bilo iznimno bolno kada je vlada naredila trgovinama zatvaranje u najplodonosnije vrijeme za kupnju, u osam sati uvečer, a dvoranama za vjenčanja ograničila vrijeme rada do 22 sata. Vjenčanja su važan način zabave u Pakistanu te uz ples, svjetla i ukrase traju do kasno u noć. “Zar bismo trebali sjediti kod kuće u mraku i zatim otići na spavanje”, ljutita je bila Amina Ali dok je čekala ispred dvorane za domjenke Mughal-e-Azam, čije su vlasnike večer prije upozorili da se slavlje mora završiti do 22 sata. Jedan od vlasnika, Moazzam Ilyas, nervozno je pokušavao ubrzati sam događaj premda u 21.45 mladoženja još nije stigao. U starom centru Lahorea, antičkom spletu uskih ulica prepunim spiljolikih radionica u kojima se obrađuje metal i koža, zvuci kružnih pila iznenada prestaju u 16 sati. Pale se svijeće. Jedini zvuk je lupkanje čekića. “Nema prihoda, svi smo jako zabrinuti”, kaže Mirza Arif Beg (33), prerađivač metala, čiji obiteljski posao propada. “Bespomoćni smo. Zar bismo se trebali okrenuti zločinu?” Restrikcije se doimaju prijeteće, no tek nekolicina vjeruje da će potrajati. Održavanje obećanja nikad nije bila jača strana pakistanskih vlada, a čini se da ni mjere štednje električne energije neće biti iznimka. “Stanje će biti ovakvo deset dana, a zatim će se sve vratiti na staro”, kaže Ilyas. “To je pakistanski način rada.”

Sabrina Tavernise