Kralj Saudijske Arabije želio je da Sjedinjene Američke Države opreme njegov privatni zrakoplov naprednom tehnologijom koja se nalazi u zrakoplovu američkog predsjednika.

Predsjednik Turske od Obamine je administracije tražio da na Nasinu svemirskom letu sudjeluje turski astronaut. Premijer Bangladeša intervenirao je da se ponovno uspostave zračne veze s međunarodnom zračnom lukom Kennedy u New Yorku.Svi oni imali su jednaku dvojbu: pokušavali su odlučiti treba li uložiti milijarde dolara za kupnju komercijalnih zrakoplova od Boeinga ili njegova europskog konkurenta Airbusa. Američki su se diplomati pritom ponašali kao marketinški agenti, nudeći predsjednicima razne opcije i privlačne cijene, funkcionalnosti, te kao i sa svim sitničavim kupcima, dodatne pogodnosti. Radi se o međunarodnom sajmu velikih komercijalnih zrakoplova, gdje se vrtoglavi ulozi kreću oko desetaka milijardi dolara i stotina tisuća radnih mjesta. U toj se bitki svakodnevno bore izvršne snage dvaju divova, Boeinga i Airbusa, a svaki drži polovicu svjetskog tržišta komercijalnih zrakoplova. Prema stotinama transkripata koje je objavio WikiLeaks, diplomati čine znatno veći udio prodajne snage nego što se ranije mislilo te opisuju ulagivanje i političko agitiranje na najvišim razinama. Ne iznenađuje činjenica da SAD pomaže američkim tvrtkama koje posluju u inozemstvu, naročito ako uzmemo u obzir da svaki takav posao vrijedi tisuće radnih mjesta te da strana konkurencija jednako postupa. Međutim, transkripti WikiLeaksa pružaju zapanjujuće detaljan uvid u nešto što se ranije tek naslućivalo – u ovom se slučaju prodajni rat vodio između američkih i europskih diplomata. U transkriptima se spominju pisma predsjednika, posjeti državnika kao ulog za cjenkanje te velike transakcije koje su se temeljile na tome koliko će kompanije prilagoditi njihove privatne zrakoplove. Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a i dužnosnici Boeinga tijekom razgovora u prosincu priznali su da vlada SAD-a igra vrlo važnu ulogu u prodaji komercijalnih zrakoplova, iako su SAD i europski državnici prije 30 godina potpisali trgovinski sporazum prema kojem se međunarodna politika izuzima iz trgovinskih poslova.

Prema riječima Roberta Hormatsa, državnog podtajnika za gospodarska pitanja, američko se gospodarstvo uvelike oslanja na izvoz u naprednije zemlje u razvoju. Stoga je promicanje velikih uloga na tržištu, kao što su komercijalni zrakoplovi, glavni cilj strategije Obamine administracije za oporavak od recesije. Boeing godišnje 70 posto prodaje komercijalnih zrakoplova ostvari u inozemstvu i najveći je američki izvoznik. Kako pokazuju podaci Ministarstva vanjskih poslova, svaka milijarda dolara ostvarena prodajom, a neki poslovi vrijede i po 10 milijardi dolara, znači 11.000 radnih mjesta Amerikanaca. “To je stvarnost 21. stoljeća – vlade igraju sve važniju ulogu u podupiranju domaćih tvrtki, a mi moramo postupiti jednako”, kaže Hormats, nekoć izvršni direktor u tvrtci Goldman Sachs.Glasnovornik Boeinga Tim Neale kaže: “Ako mene pitate, to je kao okršaj na sportskom terenu.”Charles Hamilton, bivši dužnosnik američkog Ministarstva obrane koji danas radi kao konzultant za Airbus, kaže da je utjecaj vlade naštetio tvrdnjama kompanije Boeing da Airbus ima nepoštenu prednost jer od europskih država prima subvencije. “U krajnoj liniji, u ostvarivanju poslovnih dogovora sve prolazi”, dodaje Hamilton, napominjući da govori u vlastito ime, a ne u ime tvrtke Airbus. “Ako osjete da gube, učinit će sve da spase posao.”Izvršni vrh Airbusa nije želio otkriti detalje svoje prodajne kampanje, a dokumenti WikiLeaksa uglavnom su usmjereni na američku kampanju. Međutim, jedan dužnosnik Airbusa, koji nije bio ovlašten za službeni iskaz, priznao je da, kad se izuzmu međunarodni sporazumi, “prodaja komercijalnih zrakoplova ima veze s izgradnjom političkih odnosa”. Jedan primjer trgovanja na visokoj razini dogodio se u Saudijskoj Arabiji, koja je u studenome najavila kupnju 12 Boeingovih putničkih zrakoplova 777300ER, dok su u pregovorima oko kupnje još 10 zrakoplova. Taj je posao vrijedio preko 3,3 milijarde dolara. Najava je uslijedila nakon godina intenzivnog lobiranja američkih državnih dužnosnika. Transkripti pokazuju da je važan poticaj za to potekao sa samog vrha. Krajem 2006. godine predsjednik George W. Bush kralju Abdullahu poslao je pismo koje mu je ručno uručeno, u kojem ga moli da kupi čak 43 Boeingova mlažnjaka kako bi modernizirao državnu zrakoplovnu kompaniju i 13 mlažnjaka za potrebe kraljevske službe. Prije nego što je pristao odlučiti se na kupnju Boeinga, kralj je imao jedan zahtjev.

Naime, “poželio je imati tehnologiju koju u svom zrakoplovu ima njegov prijatelj, predsjednik Bush”. Kad mu je omogućen vlastiti zrakoplov opremljen najsuvremenijom telekomunikacijskom i obrambenom tehnologijom, američkom je diplomatu rekao da će “prema Božjoj volji, donijeti odluku koja će ih jako usrećiti”. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova SAD-a potvrdio je krajem prosinca da je vlada SAD-a odobrila “nadogradnju” zrakoplova kralja Abdullaha. Turski zahtjev za mjestom u Nasinom svemirskom pohodu upućen je početkom prošle godine, dok je kompanija Turkish Airlines razmatrala kupnju 20 Boeingovih mlažnjaka. Turski ministar prometa Binali Yildirim prilikom sastanka s američkim veleposlanikom u Turskoj, održanim početkom siječnja 2010. godine, jasno je dao do znanja da predsjednik Turske traži pomoć u unapređenju svemirskog programa i sigurnosti zračnog prometa. “Suradnja na tom području stvorit će prave uvjete za poslovne dogovore”, prenosi jedan od transkripata Yildirimove riječi upućene američkom veleposlaniku. U transkriptu upućenom Washingtonu, James Jeffrey, tadašnji veleposlanik SAD-a u Turskoj, nastojanja turskih vlasti da se posao s Boeingom poveže s političkim prohtjevima nazvao je “neželjenim, ali očekivanim političkim utjecajem na poslovnu transakciju”. “Vjerojatno ne možemo turskog astronauta lansirati u orbitu, no postoje programi kojima bismo ojačali tursku prisutnost u tom području te ostvarili vlastite ciljeve za unapređenje sigurnosti zračnog prometa”, napisao je. “U svakom slučaju, moramo reagirati na ministrov nejasan prijedlog ako želimo poboljšati šanse za prodaju.”Nakon mjesec dana objavljeno je da je postignut dogovor te da je Turkish Airlines naručio 20 Boeingovih zrakoplova.

Eric Lipton izvještavao iz Washingtona, Nicola Clark iz Pariza, a Andrew W. Lehren iz New Yorka

Online: Intervencija

Dokumenti dokazuju ulogu diplomacije u omogućavanju poslova za Boeing i osujećivanju Airbusovih planova – nytimes.com/world

Upravljanje energijom

Sve što vam treba za niže račune, veću energetsku neovisnost i dodatne prihode iz energije

Digitalna transformacija

Private GPT: Ključ sigurne i suverene umjetne inteligencije u suvremenom poduzeću