Indija već dugo s mukom nastoji osigurati dovoljno električne energije za rasvjetu i normalno djelovanje industrije. Posljednjih godina i vlada i privatni sektor pokušavaju promijeniti postojeće stanje izgradnjom desetaka novih elektrana. No njihova nastojanja nailaze na prepreke jer ova država ne može dobiti dovoljno ugljena za pogon tih elektrana.

Nedorečene mjere, loše rukovodstvo i ekološki problemi podrivaju napore ove zemlje da iskopa ugljen dovoljno brzo za zadovoljenje rastuće potražnje za energijom. Složeni sustav poticaja i kontrola cijena ograničava ulaganja, osobito kad su u pitanju sirovine poput ugljena i prirodnog plina. Također je došlo do anomalija, na primjer cijena električne energije za kućanstva je niža od troškova njezine proizvodnje, zbog čega su elektroenergetske tvrtke u državnom vlasništvu nagomilale velike gubitke. A nedovršeni spor oko toga koliko svojih šuma bi Indija trebala podrediti rudarstvu također usporava proizvodnju ugljena. Problemi elektroenergetskog sektora značajno su pridonijeli činjenici da gospodarski rast u Indiji već drugu godinu zaredom usporava, pa se ove godine procjenjuje na 7 posto, dok je 2010. iznosio 10 posto. Poduzeća se žale da su zbog čestih nestanaka struje primorana smanjiti opseg proizvodnje te puno više trošiti na dizelska goriva koja pogone rezervne generatore. Ovo usporavanje je osjetno u malenoj tvrtki Sowmya Industries koja proizvodi metalne zaklopce koji drže na mjestu beton dok se ne stisne i pretvori u stupove i nosače, ključna oruđa građevinske industrije. Direktor te tvrtke R. Narasimha Murthy kaže da nepouzdanost opskrbe električnom energijom predstavlja veliki problem. Naime, njegova tvrtka svake večeri doživljava nestanak električne energije u trajanju od tri sata. Također srijedom i subotom dobivaju količinu električne energije koja im omogućava tek rasvjetu, to jest količinu nedovoljnu za pogon velikih strojeva za rezanje metala. Prije dvije godine postojao je plan izgradnje dvije velike elektrane u blizini ove tvornice, ali od tih planova uglavnom se odustalo ili su odgođeni jer Indija ne uspijeva iskopati dovoljno ugljena potrebnog za njihov rad.

Murthy smatra da bi proizvodnja njegove tvrtke porasla za 30 posto kad bi imali pristup pouzdanoj opskrbi energijom. Jaz između potražnje i opskrbe električnom energijom ovog je ožujka skočio na 10,2 posto sa 7,7 posto godinu ranije. Jedan od glavnih problema predstavlja anemična proizvodnja ugljena, koji je temelj za 55 posto indijske električne energije. Proizvodnja ugljena prošle se godine povećala za samo 1 posto dok je kapacitet elektrana skočio za 11 posto. Neki proizvođači električne energije stoga su počeli uvoziti ugljen, ali to je odnedavna postalo neodrživo s obzirom da je Indonezija najveći indijski dobavljač, udvostručila cijene. Indija ima jednu od najvećih svjetskih rezervi ugljena ali nije sposobna upotrijebiti je, ponajviše zbog činjenice da se 80 posto proizvodnje nalazi pod kontrolom državne tvrtke Coal India. Tu tvrtku ograničavaju političke odluke poput one prema kojoj je dužna prodavati ugljen s popustom od 70 posto na tržišnu cijenu. Kritičari također tvrde da nije bilo dovoljno agresivnih ulaganja u nove rudnike i tehnologiju. Institucije odgovorne za nadzor ugljena pokušale su otvoriti nova područja za rudarstvo, ali nisu uspjele uskladiti svoje odluke s ekološkim regulatorima koji su blokirali veći dio projekata zbog činjenice da bi oni uništili guste šume. U južnoj indijskoj državi Tamil Nadu, vlasnik jedne tvornice Srihari Balakrishnan kaže da u prosjeku troši 24.000 litara dizelskog goriva dnevno samo da bi pogoni nastavili s radom, dakle troši 3000 dolara više nego što bi trošio kada bi električna energija bila neprestano dostupna. “Nismo u mogućnosti iskoristiti 20 do 30 posto kapaciteta”, objašnjava. “Puna dva dana u tjednu ne možemo se osloniti na opskrbu električnom energijom. A kada i imamo struje, događaju se nestanci u trajanju od čak šest sati”, dodaje.

Vikas Bajaj; Sruthi Gottipati pridonio izvještavanju