Na fakultetu Rhode Island jedan je brucoš kopirao i zalijepio u svoj esej tekst o beskućništvu s dijela internetske stranice koji sadrži najčešća pitanja o toj temi.

Smatrao je da u bibliografiji ne treba navesti izvor jer sama stranica nije navela podatke o autoru. Na čikaškom sveučilištu DePaul kopiranje drugog studenta otkriveno je zahvaljujući ljubičastoj boji na nekoliko odlomaka koje je skinuo s interneta; kad ga je profesor poslao mentoru za pisane radove, a ovaj ga izravno upitao o čemu je riječ, student se nije ni pokušao obraniti od optužbi – samo ga je zanimalo kako da ljubičaste dijelove teksta prebaci u crnu boju. Na sveučilištu Maryland student koji je dobio ukor zbog kopiranja s Wikipedije za rad o Velikoj depresiji izjavio je da njegovi citati (nepotpisani i napisani zajedničkim radom mnogih neidentificiranih osoba) ne trebaju navode jer se podrazumijeva da su to, u biti, općepoznate činjenice. Profesori su prije rješavali slučajeve plagiranja tako što bi prekorili studente, podsjetili ih da navedu autore i slijede stilski vodič o citatima. No navedeni slučajevi, tipični, kako kažu mentori za pisane radove i dužnosnici odgovorni za disciplinu na ta tri sveučilišta koji su nam opisali slučajeve plagiranja, daju naslutiti da mnogi studenti jednostavno ne shvaćaju da je korištenje teksta koji nisu sami napisali ozbiljan prekršaj. Naravno, zbog digitalne tehnologije postalo je iznimno jednostavno kopirati i zalijepiti. Međutim, to je najmanji problem. Čini se da internet mijenja način na koji studenti odrasli u eri razmjene glazbenih zapisa, Wikipedije i internetskih poveznica shvaćaju koncept autorstva i jedinstvenosti bilo kojeg teksta ili slike. “Danas imamo novu generaciju studenata koji su odrasli na podacima koji kao da jednostavno stoje tamo negdje u kibernetičkom prostoru i nemaju autora”, pojasnila je Teresa Fishman, ravnateljica Centra za akademski integritet na fakultetu Clemson u Južnoj Karolini.

Prema istraživanjima koja je od 2006. do 2010. proveo Donald L. McCabe, osnivač Centra za akademski integritet i profesor poslovne ekonomije na fakultetu Rutgers, oko 40 posto od ukupno ispitanih 14.000 studenata priznalo je da je kopiralo barem nekoliko rečenica u svojim pisanim uradcima. Možda je još znakovitije opadanje broja onih koji smatraju da je kopiranje s interneta “ozbiljno prepisivanje” – početkom desetljeća ta je brojka iznosila 34 posto, a prema posljednjim istraživanjima spustila se na 29 posto. “Ova generacija živi u svijetu u kojem mediji i intelektualno vlasništvo više nemaju istu težinu kao nekada”, smatra Sarah Brookover (31), apsolventica na fakultetu Rutgers u Camdenu u New Jerseyu. “Kad sjedite za svojim računalom, to je isti onaj stroj pomoću kojega preuzimate glazbu, najvjerojatnije ilegalno, isti onaj stroj na kojemu besplatno gledate videozapise.” Antropologinju Susan D. Blum s fakulteta Notre Dame u Indiani uznemirio je rastući broj slučajeva prijavljenog plagiranja, pa je odlučila istražiti kako današnji studenti gledaju na autorstvo i pisanu riječ. “Suvremeni studenti stoje na pragu novog načina shvaćanja teksta, ljudi koji ih pišu i onih koji ih citiraju”, stoji u njezinoj prošle godine objavljenoj knjizi “Moja riječ! Plagiranje i sveučilišna kultura” (My Word! Plagiarism and College Culture). Ona tvrdi da su u pisanim uradcima studenata prisutni elementi citata i miješanja koji obilježavaju mnoge druge kreativne proizvode današnjice, primjerice televizijske serije koje neprekidno navode druge serije ili rapglazbu koja koristi glazbene uzorke starijih pjesama. U jednom intervjuu izjavila je da je ideja o autoru čijim individualnim trudom nastaje originalno djelo ukorijenjena u prosvjetiteljskim nazorima o pojedincu. A ta ideja potporu nalazi u zapadnjačkom konceptu intelektualnog vlasništva zaštićenom zakonom o autorskim pravima. No sad se obje te tradicije suočavaju s velikim izazovom. Blum je uvjerena da studente više ne zanima razvoj jedinstvenog i autentičnog identiteta, već isprobavanje različitih osobnosti, što im internetske društvene mreže i omogućuju. “Ako vam nije stalo do predstavljanja samog sebe kao potpuno jedinstvenog, onda je u redu preuzeti tuđe riječi, u redu je izjaviti nešto u što ne vjerujete, u redu je pisati uratke za koje vas nije nimalo briga, ali kojima postižete cilj, a to je predati pismeni rad i dobiti ocjenu”, objasnila je Blum stavove studenata.

Ideja da postoji nova generacija mladih koji bez ustezanja uzimaju što im treba iz niza informacija kako bi stvorili novo djelo, početkom ovog ljeta potaknula je kratkotrajnu kontroverzu kad se otkrilo da je njemačka tinejdžerica Helene Hegemann u svojoj književnoj uspješnici o berlinskom noćnom životu preuzela tuđe odlomke. Umjesto da se ponizno ispriča, Helene je ustrajno tvrdila da: “Ionako više ne postoji originalnost, samo autentičnost.” Nekoliko kritičara stalo je u njezinu obranu, pa je knjiga ostala među finalistima za književnu nagradu (premda je nije osvojila). Helenina teorija o originalnosti nije prihvatljiva apsolventici Sarah Wilensky sa sveučilišta Indiana. “Preuzimanje, miješanje i spajanje nije istovjetno stvaranju novih ideja”, smatra Sarah. Tvrdi da su slučajevi plagiranja tako česti jer studenti završavaju srednju školu nespremni za intelektualnu strogost akademskih radova. “Ako vas već u osnovnoj i srednjoj školi uče kako pomno čitati izvore i uklopiti ih u vlastitu originalnu tvrdnju, onda na fakultetu nećete doći u iskušenje plagirati, a još manje ćete plagirati nesvjesni da ste to učinili”, sigurna je. Ublažavanje standarda plagiranja “ne njeguje kreativnost, već lijenost”, nastavlja. Na sveučilištu u kalifornijskom Davisu su u većem broju od ukupnih 196 slučajeva plagiranja koje je prošle godine zaprimio i obradio disciplinski odjel studenti bili upoznati s potrebom navođenja tuđih pisanih radova. Donald J. Dudley, ravnatelj disciplinskog odjela na ovom kampusu koji broji čak 32.000 studenata, kaže da u većini slučajeva studenti koji kopiraju znaju da je to pogrešno, ali “nemaju volje aktivno se uključiti u proces pisanja”. “Pisati je naporno, a da biste dobro pisali, treba vam vremena i prakse”, rekla je.

Trip Gabriel