Najveća prodaja na tržištu umjetnina odigrala se krajem prošle godine kada je prodano 56 djela Damiana Hirsta za vrtoglavih 70 milijuna funti. Tada kada je na dražbi u londonskom Sotheby’su čekić lupio zadnji put u New Yorku je bankrotirala jedna od najstarijih banaka – Lehman Brothers.

Od tog trenutka pa do sada tržište umjetnina počelo je gubiti svoj zamah i doseglo najgore razdoblje od 2003. godine. Na svom vrhuncu u 2007. godini svjetsko tržište umjetnina vrijedilo je 65 miljardi dolara, a od tada palo je za više od 15 milijardi, na oko 50 milijardi dolara. Ipak tržište i sada izaziva puno više pažnje nego što je veličina njegove ponude jer spaja u jedno veliko bogatstvo, veliki ego, pohlepu, strast i kontraverze na način na koji to ne čini ni jedno drugo tržište. U tjednima nakon prodaje Hirstovih djela potrošnja bilo koje vrste postala je nepopularna, pogotovo u New Yorku gdje je propast velikih banaka bila samo uvod u gubitak tisuće radnih mjesta i finacijsko slabljenje većine ulagača u umjetnine i trgovaca umjetninama. U svijetu umjetnosti to je značilo da kolekcionari više ne zalaze u galerije, a prodaja je pala za trećinu svoje vrijednosti. A prodaja novije umjetnosti, pogotovo one Kineske, pala je za 90 posto krajem 2008. godine. U tim tjednima dvije najveće aukcijske kuće, Sotheby’s i Christie’s, su platile oko 200 milijuna dolara garancija onima koji su svoje umjetnine dali na prodaju. Tako je trenutno stanje na tržištu umjetnina postalo daleko gore nego ono 1989. godine kada su Japanci prestali kupovati slike poznatih impresionista. Tada je to bio potez koji je potresao tržište na način koji nije viđen od početka Drugog svjestkog rata. Danas trgovci umjetninama procjenjuju kako je pad cijena veći i od 40 posto, ali Edward Dolman, izvršni direktor Christie’sa, uvjeren je kako je dno dotaknuto te može biti samo bolje. Prema njegovim riječima ono što ovu krizu čini drugačijom od dosadašnjih je činjenica kako kupci još uvijek postoje dok je naprimjer 1990. kada su kamate bile visoke kupaca nestalo. Također, zarada Christie’sa u prvoj polovici 2009. još uvijek nadmašuje zaradu ostvarenu u prvoj polovici 2006. godine. Tako svi koji su sudjelovali u posebnom izvješću za Economist kažu kako problem nije pad potražnje nego ponuda koja naprosto nije kvalitetna. Naime, nitko tko zbog razvoda, smrti ili duga, ne mora prodati umjetninu jednostavno čeka povoljniji trenutak i povratak povjerenja u tržište među kupcima. Tržište se u ovom trenutku najbolje može okarkterizirati kao “razdoblje bonace”, ali postoje naznake kako slijedi oporavak. Njegov ključ leži u globalizaciji. Ponuda dobrih i kvalitetnih umjetnina uvijek će biti ograničena, ali neminovno je da raste kako se bogastvo širi zemaljskom kuglom.