EN DE

Opasnosti koje donose bušotine otkrivene prekasno

Autor: The New York Times
26. prosinac 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Brojni Amerikanci posljednjih godina potpisali su i još uvijek potpisuju ugovore o najmu kojima omogućuju tvrtkama bušenje s ciljem crpljenja nafte i prirodnog plina s njihove zemlje. No neki prekasno otkrivaju što u tim ugovorima piše, a što ne piše sitnim slovima.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Dužnosnici energetskih tvrtki tvrde da standardni ugovori sadrže dijelove kojima su zemljoposjednici zaštićeni. Međutim, pregled preko 111.000 tih ugovora i s njima vezanih dokumenata od strane The New York Timesa otkriva sljedeće: Ni u polovici tih ugovora od tvrtki se ne zahtijeva kompenzacija zemljoposjednicima u slučaju onečišćenja vode nakon početka bušenja. Tek polovica dokumenata pisana je jezikom kojega pravnici tumače kao moguću isplatu uslijed nanošenja štete blagu ili usjevima.Ugovori uglavnom tvrtkama daju puno pravo donošenja odluka o tome gdje mogu rušiti stabla, pohranjivati kemikalije, graditi ceste i bušiti. Navedene tvrtke smiju tijekom cijele noći imati upaljene generatore i reflektore u blizini kuća. Sporni ugovori rijetko kad opisuju moguće ekološke i druge rizike koje su po zakonu dužni iznijeti ulagačima. Tipični ugovori važeći su tri do pet godina, no najmanje njih dvije trećine omogućuju produljenje bez dopuštenja zemljoposjednika. Iako su ovakvi ugovori uglavnom prisutni u naftom bogatom Teksasu, nalazimo ih i u Marylandu, New Yorku, Pennsylvaniji i Zapadnoj Virginiji.U Pennsylvaniji, Coloradu i Zapadnoj Virginiji neki zemljoposjednici troše stotine dolara mjesečno na kupnju pitke vode ili održavanje cisterni s pitkom vodom. Kažu da su tek naknadno doznali da prema ugovorima tvrtke nisu dužne platiti naknadu za zamjensku pitku vodu u slučaju onečišćenja bunara i vodenih izvora te da usprkos državnim zakonima, nisu podmireni svi troškovi. Tisuće zemljoposjednika sada se odlučilo na zajedničku tužbu. Tvrde da im se isplatilo manje novca nego što su očekivali jer su energetske tvrtke odbile troškove poput prijevoza kemikalija ili transporta plina do tržišta.Mora se priznati da su mnogi zemljoposjednici zgrnuli pravo malo bogatstvo ovim ugovorima o najmu. Prošle su godine tvrtke koje se bave crpljenjem prirodnog plina isplatile preko 1,6 milijardi dolara naknada za najam i bonusa zemljoposjednicima u Pennsylvaniji, stoji u izvješću kojega je naručila trgovinska grupacija Marcellus Shale Coalition.

Brojni Amerikanci posljednjih godina potpisali su i još uvijek potpisuju ugovore o najmu kojima omogućuju tvrtkama bušenje s ciljem crpljenja nafte i prirodnog plina s njihove zemlje. No neki prekasno otkrivaju što u tim ugovorima piše, a što ne piše sitnim slovima.

Dužnosnici energetskih tvrtki tvrde da standardni ugovori sadrže dijelove kojima su zemljoposjednici zaštićeni. Međutim, pregled preko 111.000 tih ugovora i s njima vezanih dokumenata od strane The New York Timesa otkriva sljedeće: Ni u polovici tih ugovora od tvrtki se ne zahtijeva kompenzacija zemljoposjednicima u slučaju onečišćenja vode nakon početka bušenja. Tek polovica dokumenata pisana je jezikom kojega pravnici tumače kao moguću isplatu uslijed nanošenja štete blagu ili usjevima.Ugovori uglavnom tvrtkama daju puno pravo donošenja odluka o tome gdje mogu rušiti stabla, pohranjivati kemikalije, graditi ceste i bušiti. Navedene tvrtke smiju tijekom cijele noći imati upaljene generatore i reflektore u blizini kuća. Sporni ugovori rijetko kad opisuju moguće ekološke i druge rizike koje su po zakonu dužni iznijeti ulagačima. Tipični ugovori važeći su tri do pet godina, no najmanje njih dvije trećine omogućuju produljenje bez dopuštenja zemljoposjednika. Iako su ovakvi ugovori uglavnom prisutni u naftom bogatom Teksasu, nalazimo ih i u Marylandu, New Yorku, Pennsylvaniji i Zapadnoj Virginiji.U Pennsylvaniji, Coloradu i Zapadnoj Virginiji neki zemljoposjednici troše stotine dolara mjesečno na kupnju pitke vode ili održavanje cisterni s pitkom vodom. Kažu da su tek naknadno doznali da prema ugovorima tvrtke nisu dužne platiti naknadu za zamjensku pitku vodu u slučaju onečišćenja bunara i vodenih izvora te da usprkos državnim zakonima, nisu podmireni svi troškovi. Tisuće zemljoposjednika sada se odlučilo na zajedničku tužbu. Tvrde da im se isplatilo manje novca nego što su očekivali jer su energetske tvrtke odbile troškove poput prijevoza kemikalija ili transporta plina do tržišta.Mora se priznati da su mnogi zemljoposjednici zgrnuli pravo malo bogatstvo ovim ugovorima o najmu. Prošle su godine tvrtke koje se bave crpljenjem prirodnog plina isplatile preko 1,6 milijardi dolara naknada za najam i bonusa zemljoposjednicima u Pennsylvaniji, stoji u izvješću kojega je naručila trgovinska grupacija Marcellus Shale Coalition.

Velika tvrtka za prirodni plin Chesapeake Energy na svojoj internetskoj stranici navodi da je samo ove godine isplatila preko 183,8 milijuna dolara tantijema. Veći dio tog novca otišao je u ruke stanovnika ruralnih područja u kojima su radna mjesta rijetkost, a stočari i ratari bore se za opstanak. Stoga mnogi zemljoposjednici i pravnici tvrde da su naftne tvrtke namjerno nejasne u svojim ugovorima, kao i da koriste prodajne taktike visokog pritiska.“Ako nikada niste vidjeli dobar ugovor o najmu ili bilo kakav ugovor o najmu, kako biste trebali znati koje uvjete trebate dobiti u svome?”, pita se Ron Stamets, zagovornik bušenja i kreator internetskih stranica iz Lakewooda u Pennsylvaniji, koji je 2008. godine pokrenuo web stranicu za zaštitu potrošača pod nazivom PAGasLeases. Državni zakoni također pretpostavljaju puno viši stupanj zaštite zemljoposjednika negoli je prisutan u njihovim ugovorima.Dužnosnici tvrtke Exxon Mobil, najvećeg proizvođača prirodnog plina u Sjedinjenim Američkim Državama, odbili su komentirati sporne ugovore. A Jim Gipson, glasnogovornik tvrtke Chesapeake Energy, odgovorio je: “Pitanje koje najčešće čujemo od vlasnika minerala je, kad je na redu bušenje na mojoj zemlji?” Neki borci za prava potrošača tvrde da su zemljoposjednici postali žrtvama prijetvorne taktike upravo zbog želje za što bržom zaradom. “Već smo potpisali ugovore sa svim vašim susjedima”, obično govore prodavači. Zatim im kažu da će ako ne potpišu, druge tvrtke povući plin koji je ispod njihove zemlje koristeći obližnju bušotinu. Neki nude gotovinu na licu mjesta. A tantijemi vlasnicima donose desetke tisuća dolara godišnje.

Ian Urbina i Jo Craven McGinty; Jeremy Ashkenas i Kitty Bennett pridonjeli izvještaju

Autor: The New York Times
26. prosinac 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close