Krađa identiteta. Kriza identiteta. Rodni identitet. Rasni identitet. Vlastiti identitet. Suvremeni svijet proširio je naše poimanje identiteta, ali katkad i podriva naš osjeća pripadnosti obitelji, plemenu, kulturi ili narodu. A te poveznice katkad čine razliku između siromaštva i bogatstva.

Indijanska plemena u Kaliforniji, koja su se obogatila zaradom na kockarnicama koriste krvne zakone pri određivanju tko dobiva udio od zarade. Kako je David Treuer napisao u The Timesu, preko 2500 pripadnika plemena rečeno je da nemaju dovoljno indijanske krvi te da zbog toga nemaju pravo na svoj dio plemenskog bogatstva. Treuer ukazuje na ironiju prisutnu u gore spomenutoj odluci. Takozvani “zakoni o krvnom udjelu” počeli su se upotrebljavati još 1705. godine u Virginiji kako bi se odredilo tko je Indijanac, a takva odrednica značila je ograničenje prava. Više od 300 godina poslije toga, popis stanovništva Sjedinjenih Američkih Država i dalje klasificira ljude prema rasi, u obrascu postoji samo 15 navedenih rasa, među kojima je i “ostalo”, a 2010. godine, 18 milijuna stanovnika latino porijekla zaokružilo je “ostalo”, piše The Times. “Mnoge osobe latino porijekla tvrde da im državne rasne kategorije, kao ni samo državno shvaćanje identiteta, ne odgovaraju”, piše Mireya Navarro u The Timesu. Kći oca Židova i majke Meksikanke, Erica Lubliner ima blijedu put i zelene oči. Nakon što joj je otac preminuo kad je imala devet godina, odrasla je okružena meksičkim dijelom obitelji, ali za The Times je priznala da osjeća “sukob” kad je u pitanju njezina rasa te da se zato o tome nije izjasnila u popisu stanovništva. “Inače ne dvojim puno”, izjavila je za The Times Erica, diplomantica medicinskog fakulteta srednjih tridesetih godina. “Znam tko sam, ali moj identitet ne odgovara ponuđenim kategorijama.” Alejandro Farias (23), čiji preci potječu iz SAD-a, Meksika i Portugala, a koji sebe smatra osobom latino porijekla, također je na popisu stanovništva zaokružio “ostalo”. “Pitanje rase za mene je vrlo zbunjujuće jer na obiteljskom stablu moje obitelji ima toliko osoba toliko različitih rasa”, rekao je Farias The Timesu.Nakon što je pročitala članak o novom miješanju rasa u Americi jedna čitateljica The Timesa, Dawn Lewis, napisala je pismo uredniku: “Mi više nismo stjecište različitih kultura, već smo se stopili u jednu kulturu. Kao učiteljica, gledala sam zbunjenost na licima svojih učenika čije su obitelji švedski stol rasa, vjeroispovijesti i odnosa kad su ih u standardiziranim testovima zatražili da napišu koje su narodnosti. Kakvu bajku ispričati djetetu čiji je otac AfroAmerikanac, majka hispanskog porijekla, pomajka bjelkinja, a polusestra Azijka? Naše društvo mora se suočiti sa stvarnošću – Amerikanci su proizvod našeg iznimno raznolikog društva. Više nas se ne može svrstati u nekoliko prikladnih kategorija.” No dio našeg identiteta ipak je vezan uz skupinu ili pleme koje zovemo svojim.

Tom Brady

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com