Treba li vašem braku terapija? Točan odgovor mogao bi biti “da”, ali vaš je vjerojatno “ne”. U većini brakova bračnim partnerima ili samo jednom od njih potrebno je savjetovanje.

Neki si to ne mogu priuštiti, a nekima takav način ne odgovara. Mnogi pak bračnu terapiju vide kao posljednje utočište – nešto što je potrebno samo očajnim parovima. “Čini se da se snažnije opiremo traženju pomoći zbog problema u vezi nego zbog depresije i tjeskobe”, kaže Brian D. Doss, docent na odjelu za psihologiju Sveučiišta u Miamiju. “Ljude izrazito demotivira razmišljanje o problemima u vezi – priznanjem da nešto ne valjda gotovo da priznajete poraz.” Australski znanstvenici služe se internetskim programom procjene braka zvanim Relate, te DVD-om i telefonskim programom edukacije Couple Care, koji se nalazi na stranici www.couplecare.info, kako bi pomogli obiteljima koje žive u udaljenim područjima i nemaju pristup standardnoj bračnoj terapiji. Prvi podaci pokazali su da su parovi zamijetili poboljšanje, no Kim Halford, profesorica kliničke psihologije na Sveučilištu u Queenslandu, tvrdi da je potrebna analiza učinka u duljem razdoblju. Bračno savjetovanje, dakako, ne uspije uvijek, često zato što ga partneri odgađaju do točke nakon koje nema povratka. Zato su znanstvenici počeli istraživati kako da dopru do parova prije nego što brak zapadne u krizu. Istraživanje koje financira vlada SAD-a prati 217 parova koji sudjeluju u godišnjem “bračnom pregledu” koji zapravo nudi preventivne mjere, poput godišnjega sistematskog pregleda. “Ne idete zubaru kad zaboli, već na redovite kontrole”, kaže James V. Cordova, docent psihologije na Sveučilištu Clark u Worcesteru u državi Massachusetts, autor knjige “Bračni pregled”. Iako Cordova i njegovi kolege još prikupljaju podatke, provotne analize pokazuju da parovi koji sudjeluju u programu uistinu zamjećuju poboljšanje kvalitete braka.

Radeći s parovima prije nego što postanu nesretni, pregledom se ustanovljuju potencijalno “korozivni” uzorci ponašanja i pomaže se parovima poboljšati komunikaciju malim promjenama, prije nego što se problem otme kontroli. “Parovi ne žele ići na bračnu terapiju ako se bore samo s jednim problemom”, kaže Cordova. “Onda zapadnu u probleme koje je lako riješiti, ali su previše slijepi da uoče rješenje.” I drugi terapeuti stvaraju programe samopomoći preko interneta kako bi osvijestili parove prije nego što im se ispriječe ozbiljni problemi. Doss i Andrew Christensen, profesor psihologije na Sveučilištu u Kaliforniji, skupljaju parove na stranici www.OurRelationship.com. Petogodišnja studija koju financira Nacionalni institut za zdravlje djece i ljudski razvoj sa 1,2 milijuna dolara pružat će bračno savjetovanje za 500 parova preko interneta. Temelji se na “terapiji prihvaćanja” koja je usmjerena na bolje razumijevanje partnerovih mana. Dr. Halford sa Sveučilišta u Queenslandu napominje da što se više parovi upoznaju preko internetskih servisa, to su skloniji internetskom bračnom savjetovanju. “Ako ste vezu započeli posredstvom informacijske tehnologije”, kaže, “onda ne iznenađuje činjenica da se internetu vraćate ako vam je potrebna pomoć u vezi.”

Tara Parker-Pope