Rijetki ljudi upoznati su s mračnom stranom novca, a Jules Kroll jedan je od njih.

Opljačkana bogatstva, isplaćene otkupnine, nepošteni dogovori – Kroll se obogatio upravo otkrivanjem takvih i milijuna manjih tajni. Prije gotovo 40 godina, kad je u biti izmislio posao danas znan pod nazivom poslovna špijunaža, po prvi puta zadobio je pažnju lukavih Upravnih odbora tvrtki. U doba kad je termin “detektiv” prizivao slike nevjernih supružnika i sumnjivih hotela, Kroll je izgradio svojevrsnu privatnu CIA i prešao u poslovni svijet. Kad bi jedna od 500 najuspješnijih tvrtki željela iskopati nečije tajne, unajmila bi Kroll d.d. Upravo iz tog razloga njegov se najnoviji potez doima istodobno neobičnim, ali i tipičnim za Krolla. U dobi od 69 godina, vjerovali ili ne, on se daje u posao procjene kreditne sposobnosti. Mnogi agencije za procjenu kreditne sposobnosti smatraju tek produženom rukom Wall Streeta. Gdje je Julesu Krollu pamet? Pa, to je čovjek kojeg je haićanska vlada unajmila da istraži financije povezane uz JeanClaudea Duvaliera. Čovjek kojega je Kuvajt unajmio da iščeprka podatke o naftnom bogatstvu Saddama Husseina. Jedan od Krollovih slučajeva otmice poslužio je kao nadahnuće za film “Dokaz života”, a govorka se o planovima da će Scott Rudin, producent “Društvene mreže” na temelju njegovih doživljaja snimiti pilot za televizijsku seriju. Kroll kaže da kad je već sve to uspio, može dokučiti i tajne investicijskih obveznica. On i sin Jeremy (39) riskiraju obiteljsko ime i otvaraju tvrtku Kroll Bond Ratings. Kažu da će to poduzeće spojiti strogu analizu kreditne sposobnosti s njihovim zaštitnim znakom, istraživanjem tajni poslovnog svijeta.

Možda bi vodeće agencije za procjenu kreditne sposobnosti mogle ponešto i naučiti od ovih detektiva Wall Streeta. “Oni nikad nisu doista zavirili ispod površine, a ja to činim cijeloga života”, kaže K roll. “Da se bave bi lo kojom drugom djelatnošću, ostali bi bez posla.” Najbitnije pitanje za Krolla jest zašto bi ga itko uopće saslušao po navedenom pitanju. Usprkos silnoj priči o dašku svježeg zraka koji će unijeti u ovaj sektor, Kroll podržava postojeće stanje. Tvrtku Kroll Bond Ratings plaćat će poslodavci, baš kao i ostale tri velike tvrtke u tom sektoru. Neki sumnjaju da je Kroll ovoga puta prekoračio vlastite granice. A on, kao i uvijek, razmišlja prilično široko. Želi u pet godina zgrabiti svojih 10 posto iz ove industrije čija se vrijednost procjenjuje na 34 milijarde dolara godišnje. Tijekom niza godina, Kroll je pomogao isposlovati puštanje na slobodu oko 185 žrtava otmice. Očito je da uživa u svom nekonformističkom imidžu. Primjerice, 2005. je na jednoj humanitarnoj aukciji platio 27.000 dolara za sporednu ulogu u televizijskoj seriji “CSI: New York”. Zatim je tu ulogu dao prijatelju kako bi ovaj pri kupio novac za jednu drugu humanitarnu akciju. Kroll se nikada nije dobro uklapao u poslovni svijet. Godine 2004. prodao je svoju tvrku Kroll d.d. velikoj kompaniji Marsh&McLennan po cijeni od 1,9 milijardi dolara, a pritom je u svoj džep spremio oko 117 milijuna dolara. Jules Kroll uživa u dobroj priči. Police njegovog ureda prepune su knjiga koje svjedoče o životu provedenom u riziku: “Prijetnja pred vratima: Hugo Chávez i rat protiv Amerike” te “Kako preživjeti i uspjeti unatoč nesigurnosti: izgradnja poduzeća otpornog na rizike”. Međutim Kroll ima vlastite priče. Na primjer, kad je 2003. u Connecticutu otet Edward S. Lampert, milijarder i predsjednik Searsa. Krolla su pozvali da pomogne FBIju, a on je uočio da je netko, kasnije se ispostavilo da je to bio jedan od otmičara, upotrijebio Lampertovu kreditnu karticu. Kasnije je Lampert oslobođen. “Ti su tipovi bili pravi genijalci”, sarkastičan je Kroll.

Janet Morrissey