Što sad? To se u posljednje vrijeme pitaju Nasini astronauti s obzirom da se program svemirskih letova bliži kraju, a šanse da se u skorije vrijeme upute na zanimljiva odredišta sve su manje. Polijetanje svemirske letjelice Endeavour predviđeno je za 29. travnja, Atlantis će se na posljednju misiju uputiti lipnju, a sva su mjesta već davno rezervirana.

“Osjeća se pad morala”, kaže Leroy Chiao, bivši astronaut koji danas radi u kompaniji koja će u budućnosti nuditi komercijalne letove u svemir. “Ovo su nesigurna vremena.” Tijekom Obamina mandata znatno je ograničen program svemirskih letova s posadom, a programi Ares I i Constellation, u sklopu kojih su astronauti trebali letjeti na Mjesec, otkazani su, a Nasa je unajmila vanjske tvrtke koje bi trebale osmisliti druga rješenja. U sljedećih će se nekoliko godina američki astronauti natjecati za šačicu mjesta na Međunarodnoj svemirskoj postaji, a onamo će letjeti u ruskoj kapsuli Soyuz. “Nadamo se da ćemo uspješno svladati ovu prepreku te da ćemo uskoro nastaviti istraživati”, kaže Peggy Whitson, rukovoditeljica kadrova u Nasi koja odabire astronaute za svemirske misije. Iako su ljudi pomalo razočarani, kaže Peggy, “trebamo tek vidjeti što će se dogoditi; Nasa se u ovakvim situacijama našla već puno puta”. Prošle se godine iz aktivne Nasine službe povuklo 20 astronauta, a danas ih ima tek 61, što je gotovo triput manje od 150 ljudi koliko ih je u Nasi služilo 2000. godine. U to je vrijeme Nasa pripremala svoje ljude za boravak na Međunarodnoj svemirskoj postali te opremala letjelice. Promjena koja je otad nastupila pogodila je mnoge pa tako i Johna Grunsfelda, astronauta koji je servisirao svemirski teleskop Hubble i letio na pet Nasinih svemirskih misija. Nakon što se Grunsfeld vratio s posljednjeg leta u svibnju 2009. godine, upitao je Whitson koje su šanse da se vrati u svemir. “Iskreno mi je odgovorila”, prisjeća se, “da su šanse gotovo nikakve”. Tako je Grunfeld u siječnju 2010. godine odlučio otići iz Nase te prihvatio mjesto zamjenika ravnatelja Znanstvenog instituta za istraživanja svemirskim teleskopom u Baltimoreu, koji rukovodi radom satelita Hubble.

Kapetan mornarice Scott Altman letio je na četiri Nasine misije, ali je visok 1,93 metra, te ne stane u kapsulu Soyuz. Danas radi u tvrtci ASRC Research and Technology Solutions iz Marylanda, koja s Nasom surađuje na projektiranju i inženjerskim poslovima. Nasa će i dalje upošljavati astronaute, no radit će se o ljudima koji su puno mlađi od kapetana Altmana. U sljedeće će dvije godine, prema riječima Whitson, svemirska agencija zaposliti od 6 do 12 novih astronauta. Ako smanje rok boravka na svemirskoj postaji sa šest mjeseci na četiri mjeseca, trebat će im još i više ljudi. No, za astronaute koji su napustili Nasu šanse su male, ali svakim danom sve veće. Virgin Galactic Richarda Bransona traži tri pilota koji će svemirskom letjelicom SpaceShipTwo već sljedeće godine turiste voditi u svemir. I dok će SpaceShipTwo svoje putnike voditi na podorbitalne letove tijekom kojih će tek na nekoliko minuta iskusiti bestežinsko stanje, druge tvrtke, kao što su Boeing i SpaceX, razvijaju letjelice kojima će moći putovati do Međunarodne svemirske postaje i drugih odredišta. Astronaut Garrett Reisman u Nasu je došao 1998. godine, a danas radi u tvrtki SpaceX. Reismann je boravio u svemiru tri mjeseca, a radio je na robotskoj ruci kojom se koriste na svemirskoj postaji. “Posao astronauta najzanimljiviji je na svijetu”, kaže četrdesettrogodišnji Reisman. “Bilo mi je jako teško dobrovoljno otići iz Nase.”

Da je ondje ostao, bilo bi prilike za ponovni let, no odlučio je krenuti dalje. Danas radi na razvoju rakete Falcon 9 i svemirske letjelice Dragon koje će putnike i teret prevoziti do svemirske postaje. “San je svakog inženjera osmisliti i izgraditi svemirski brod”, kaže. “Osjećam se kao da smo na početku zlatnog doba svemirskih letova, a ja u tome itekako želim sudjelovati”. Mjesto svakog astronauta koji iz Nase ode zbog godina ili manjka prilika za let priželjkuje čitav niz mladih ljudi. Iako su pravila iznimno stroga, posao astronauta u svima i dalje, očito, pobuđuje romantične ideje. Prema podacima s Nasine internetske stranice, kandidati moraju preplivati tri dužine bazena u letačkom odijelu i tenisicama, a izvrsno poznavanje matematike i drugih prirodnih predmeta dodatna je pogodnost. Uvjeti su još stroži za one koji žele raditi na svemirskoj postaji: trebaju znati ruski, biti upućeni u robotiku, vješti u hodu u svemiru te dovoljno zdravi da mogu šest mjeseci provesti u svemiru. “Boravak u svemiru jest poput boravka na nekom čarobnome mjestu”, kaže časnica ratnog zrakoplovstva Pamela Ann Melroy, druga astronautkinja koja je vodila misiju u svemiru. Iz Nase je otišla 2009. godine jer je bila svjesna da će se za upravljanje malobrojnim letovima boriti mnogi, i to na možda nepošten način. “Nisam se htjela dovesti u situaciju da moram u neizvjesnosti iščekivati hoće li me postaviti u vodstvo misije”, dodaje. No, svejedno žali što neće moći letjeti na Aresu I. “To bi bio pravi užitak”, kaže Pamela.

Kenneth Chang