EN DE

Obnavljanje MMF-a

Autor: The New York Times
26. lipanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Uvodnik The Timesa

Ako pratite kako Međunarodni monetarni fond na gotovo tajan način bira novog čelnika, možda vam i nije palo na pamet da je ugled MMF-a kao neovisnog arbitra na području svjetske gospodarske politike opasno ugrožen. No ipak jest. MMF-u je preostalo vrlo malo vremena da se riješi te neugodne navike i prestane izbor čelnika promatrati kao vježbanje političke moći, već ga treba izabrati na temelju istinskih vrijednosti.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Odluku o odabiru novog čelnika fond bi trebao objaviti 30. lipnja. Novog će izvršnog direktora na novoj funkciji dočekati spor i neujednačen oporavak svjetskog gospodarstva, sve veća kriza vanjskog duga europskih država, kriza bankarskog sektora te vrlo izvjesne krize deviznog tečaja i platne bilance. Kako se barem zasad čini, Upravni odbor fonda nije poticao prijave šireg kruga kvalificiranih kandidata, već se izbor kretao prema miljenici transatlantskih gospodarskih krugova, francuskoj ministrici financija Christine Lagarde. Nove gospodarske sile, kao što su Kina, Indija i Brazil, fondu su zamjerile što u obzir uzimaju samo kandidate iz Zapadne Europe. Azijske, afričke i južnoameričke zemlje opravdano smatraju da se fond znatno strože obrušio na njihove dužničke muke nego na probleme u bogatijim zemljama. U utrci su ostala samo dva kandidata, Christine Lagarde i znatno slabiji protivnik, guverner Meksičke središnje banke Agustín Carstens, i u ovoj je fazi ključno da ponude jasne odgovore na pitanja o gospodarskim politikama za koje su se u prošlosti zalagali i da pokažu koliko su spremni za drukčije pristupe. Christine Lagarde vrlo se glasno zalagala za strategiju strogih mjera štednje koja Grčkoj nije pomogla. Francuske banke i Europska središnja banka, dva najveća kreditora Grčke, i dalje se svojski trude da spriječe restrukturiranje. Slaže li se Christine Lagarde i dalje s takvim pristupom? Hoće li biti spremna prihvatiti restrukturiranje drugih problematičnih zemalja u sklopu sveobuhvatnije strategije reforme i rasta? Agustín Carstens na čelu je Meksičke središnje banke od lani, a zaslužan je za zavidnu stabilnost cijena. No, prije nego što je došao u središnju banku bio je ministar financija i opasno podcijenio globalnu krizu, te Meksiko gurnuo u još dublju recesiju. Hoće li ustrajati na tome i da druge države ortodoksnoj monetarnoj i fiskalnoj politici žrtvuju radna mjesta i rast? Oba kandidata imaju iskustvo u praksi i hvalevrijedne vještine, no morali bismo znati i nešto više da u ovom ključnom trenutku odlučimo tko bi bio najbolji čelnik MMF-a.

Ako pratite kako Međunarodni monetarni fond na gotovo tajan način bira novog čelnika, možda vam i nije palo na pamet da je ugled MMF-a kao neovisnog arbitra na području svjetske gospodarske politike opasno ugrožen. No ipak jest. MMF-u je preostalo vrlo malo vremena da se riješi te neugodne navike i prestane izbor čelnika promatrati kao vježbanje političke moći, već ga treba izabrati na temelju istinskih vrijednosti.

Odluku o odabiru novog čelnika fond bi trebao objaviti 30. lipnja. Novog će izvršnog direktora na novoj funkciji dočekati spor i neujednačen oporavak svjetskog gospodarstva, sve veća kriza vanjskog duga europskih država, kriza bankarskog sektora te vrlo izvjesne krize deviznog tečaja i platne bilance. Kako se barem zasad čini, Upravni odbor fonda nije poticao prijave šireg kruga kvalificiranih kandidata, već se izbor kretao prema miljenici transatlantskih gospodarskih krugova, francuskoj ministrici financija Christine Lagarde. Nove gospodarske sile, kao što su Kina, Indija i Brazil, fondu su zamjerile što u obzir uzimaju samo kandidate iz Zapadne Europe. Azijske, afričke i južnoameričke zemlje opravdano smatraju da se fond znatno strože obrušio na njihove dužničke muke nego na probleme u bogatijim zemljama. U utrci su ostala samo dva kandidata, Christine Lagarde i znatno slabiji protivnik, guverner Meksičke središnje banke Agustín Carstens, i u ovoj je fazi ključno da ponude jasne odgovore na pitanja o gospodarskim politikama za koje su se u prošlosti zalagali i da pokažu koliko su spremni za drukčije pristupe. Christine Lagarde vrlo se glasno zalagala za strategiju strogih mjera štednje koja Grčkoj nije pomogla. Francuske banke i Europska središnja banka, dva najveća kreditora Grčke, i dalje se svojski trude da spriječe restrukturiranje. Slaže li se Christine Lagarde i dalje s takvim pristupom? Hoće li biti spremna prihvatiti restrukturiranje drugih problematičnih zemalja u sklopu sveobuhvatnije strategije reforme i rasta? Agustín Carstens na čelu je Meksičke središnje banke od lani, a zaslužan je za zavidnu stabilnost cijena. No, prije nego što je došao u središnju banku bio je ministar financija i opasno podcijenio globalnu krizu, te Meksiko gurnuo u još dublju recesiju. Hoće li ustrajati na tome i da druge države ortodoksnoj monetarnoj i fiskalnoj politici žrtvuju radna mjesta i rast? Oba kandidata imaju iskustvo u praksi i hvalevrijedne vještine, no morali bismo znati i nešto više da u ovom ključnom trenutku odlučimo tko bi bio najbolji čelnik MMF-a.

Autor: The New York Times
26. lipanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close