Dianne Vavra, menadžerica u kozmetičkoj industriji koja radi na Manhattanu, podignula je pogled s iPada, na kojemu se upoznavala s najnovijim proljetnim modnim trendovima na stranici Refinery29.com te primijetila da njezin suprug Michael Combs na svom prijenosnom računalu kao hipnotiziran gleda prijenos košarkaške utakmice.

Njihov osmogodišnji sin Tom bio je zaokupljen Wii igricom Mario Kart na velikom televizoru. Desetogodišnja kći Eve prtljala je po aplikaciji “Ljubavni kalkulator” na iPod Touchu. “Obitelj se nalazila u istoj prostoriji, ali nije bila zajedno”, prisjeća se Dianne.Jedna obitelj. Jedna prostorija. Četiri ekrana. U biti, četiri stvarnosti.“Transformacija tipične američke dnevne sobe u žarište zabave i komunikaciju putem nekoliko ekrana nesumnjivo će promijeniti našu kućnu sferu”, izjavio je Lutz Koepnick, profesor medija na sveučilištu Washington u St. Louisu u Missouriju. “Pojedinačni članovi obitelji mogli bi se naći gotovo cijelo vrijeme sadržajno povezani s paralelnim svjetovima.”Doista, i Brad Kahn, savjetnik za zabavu iz Seattlea, kaže da sa suprugom Erin počesto komunicira putem poruka elektronske pošte iako sjede na kauču jedno pored drugog, svatko sa svojim prijenosnim računalom u krilu. Evan Gotlib, voditelj prodaje oglašivačkog prostora za internetsku tvrtku blip.tv na Manhattanu, prisjeća se kako je nedavno sjedio na krevetu uz suprugu Lindsey Pollack i kako su oboje nešto radili na iPadovima. On je igrao internetski Scrabble protiv svoje sestre Val i u jednom trenu uzviknuo: “Val je upravo osvojila 46 bodova!”“Uh”, odvratila je njegova supruga, “meni je uzela 32 boda”. U tom je trenutku Evan shvatio kako i Lindsey istovremeno igra protiv njegove sestre.Ben Schippers, direktor tvrtke za softverski razvoj iz Brooklyna, doživio je prosvjetljenje kad mu se supruga odselila kako bi završila studij veterine na sveučilištu u Iowi, pa su bili primorani kontakt održavati putem Skypea: večeri im izgledaju jednako kao i kad je ona bila u New Yorku pored njega.

U oba slučaja, “ona je na svom računalu, a ja na svom”, objasnio je.Sherry Turkle, autorica knjige “Sami zajedno: zašto sve više očekujemo od tehnologije, a sve manje od ljudi”, tvrdi da ljudsko oslanjanje na tehnologiju s ciljem uspostave emocionalne bliskosti zapravo u nama može pojačati osjećaje zasićenja i praznine. “Nove tehnologije omogućuju nam da minimaliziramo kontakt s ljudima, da točno odredimo prirodu i količinu tog kontakta”, piše. Međutim, ovo nije prvi put da je pojava medija za kućanstvo uzrokovala bunu i bijes, gledajući unatrag, možda i nepotrebno.“Ako se vratimo 200 godina unatrag, postojale su slične pritužbe na tehnološke uređaje, no tada su to bile knjige”, tvrdi doktor Koepnick. “Dnevna soba u kojoj svaka osoba čita svoju knjigu prouzročila je zabrinutost i tjeskobu, osobito glede žena, koje su sada najednom bile prepuštene same sebi, a umovi im lutali područjima koja se više nisu mogla držati pod kontrolom.”Slično tomu, pojava televizije potaknula je desetljeća rasprava o američkim obiteljima koje su se pretvorile u zombije ovisne o televizijskom ekranu. No, Barry Wellman, profesor sociologije pri sveučilištu u Torontu, koji proučava učinak tehnologije na društvene zajednice, izjavio je da određena istraživanja daju naslutiti kako ljudi vjeruju da tehnologija zbližava obitelji. Ponašanje u kibernetskoj čahuri zna biti iznenađujuće interaktivno. “Često dobijemo poruku Hej, pogledaj ovo!, ili, Isplanirajmo putovanje u Vegas!”, objasnio je.

Evan Gotlib smatra da novi internetski hardver i medijske opcije omogućuju njemu i njegovoj supruzi da iskuse “novu razinu bliskosti. Prije tri ili četiri godine, ja bih bio u prizemlju i gledao televiziju, a ona bi na katu čitala”, priča Evan. “Jamčim vam da danas zbog iPada zajedno provodimo 80 posto više vremena.”“Umjesto da takvo ponašanje shvatimo kao znak disfunkcionalne veze, mogli bismo ga protumačiti kao znak zdravlja”, smatra Ronald Levant, profesor psihologije na sveučilištu Akron u Ohiu. “Osobe koje misle da se moramo zbližavati svake minute koju provodimo zajedno izludjet će jedna drugu jer svima nama treba malo vremena za sebe, bez obzira koliko smo kompatibilni kao par”, tvrdi Levant.Do tog je zaključka došla i Dianne Varva, gore spomenuta menadžerica u kozmetičkoj industriji. Naučila je cijeniti razmjenu koja se događa onih večeri kad su svi članovi obitelji kod kuće i proviruju iznad vlastitih ekrana. Prema njezinom mišljenju, moguće je da nas takve večeri više zbližavaju nego večeri kad smo se davno u analognom razdoblju okupljali iznad neke igre na stolu. “Zajedničko vrijeme je u prošlosti zahtijevalo mnogo truda, bilo je isforsirano jer smo ga svi morali prilagoditi rasporedu: U redu, u sedam svake večeri nakon obroka gledat ćemo ovo ili igrati ono, na što bi djeca odvratila, Ali mama, htjela sam raditi nešto drugo”, sjeća se Dianne. “Sada se nikoga ni na što ne primorava. Sve se događa jednostavno, organski. Svatko radi ono što želi i nitko ne upitkuje, Moramo li opet ovo igrati?”

Alex Williams