Godina dana je prošlo otkada je Washington ispunilo čak dva milijuna ljudi koji su u hladno jutro došli poslušati inaguraciju svog novog predsjednika. Predsjednika koji im je, nadali su se, trebao donijeti nadu umjesto straha i zajedništvo umjesto sukoba. Barack Obama se tog jutra osvrnuo i na američki građanski rat te je, igrajući se Georgea Washingtona, istaknuo je kako se takav sukob više ne smije ponoviti jer će SAD uskoro postati utvrda u kojoj će sigurnost naći svi njeni građani. Osjećaju li se Amerikanci sigurno nakon godinu dana?

U prvih 12 mjeseci svog mandata Obama je zaboravio na posrnulu američku ekonomiju dok je gurao svoju zdravstvenu reformu, što je bila politička avantura, a manje pitanje interesa. Premda nije zaustavio rat u Iraku i Afganistanu, pokrenuo je pitanje povlačenja značajnog broja američkih trupa, ali je i Americi omogućio da s više ponosa gradi vanjsku politiku, što je bilo itekako ugroženo za vladavine Georga Busha. Obama vodi sposoban i discipliniran kabinet, ne potpada pod populizam svoje stranke, što je dobro jer je izbjegao prijedlozima demokrata ugušiti Wall Street. Nije izdao kaznene poreze za poduzetnike koji animiraju ekonomiju, a zaustavio je i kineski protekcionizam. Ukratko, Obamu treba voljeti. No, je li to doista tako? Obama je učinio gotovo sve da ga javnost voli, no ostao je previše nervozan da bi ga i od srca voljeli te prerevan da se odmah baci na dobre i pozitivne reforme, a da one loše ostavi za kasnije, što je daleko od obećanja koje je dao u svom inaguracijskom govoru. Sada mu slijedi druga godina na čelu najveće svjetske sile i ako treba citirat ćemo njegovog omiljenog propovjednika, koji je rekao da će se tada pile pretvoriti u pijetla. Premda dio svijeta to tako ne percipira, Obamina zdravstvena reforma nije u cjelokupnoj američkoj javnosti naišla na odobravanje. Veliki dio Amerikanacasmatra je razočaranjem. Da, to će pomoći desecima milijuna Amerikanaca, ali što je s onima koji će zbog takve reforme ostati bez posla, a takvih je mnogo. Osim toga, ova odluka mogla bi prouzročiti štetu puno većih razmjera – proračunskih bankrot. Što onda? Koliko će ljudi onda izgubiti posao? Koliko će tostajati? Tragično je da reforma koja je najavljivana kao revolucionarna to nije uzela u obzir. A upozorenje da će se to dogoditi, da će predsjedniku reformu pisati njegova stranka, bilo je itekako upućeno američkoj javnosti. Zato su svi republikance prozivali da su destruktivni, jer su samo htjeli da se prije reforme riješe otvorena pitanja. To je Obamin neuspjeh koji će ga itekako stajati, barem kad je njegova politička karijera u pitanju. Predsjednik se umjesto na zdravlje prvenstveno trebao fokusirati na poslove.