Američki predsjednik Obama bio je na putu za Alphu kada je dobio zamolbu da postane, pa, recimo to tako, veći alfa. LuAnn Lavine, trgovkinja nekretninama iz Genesea, ruralnog gradića pored Alphe u Illinoisu, posljednje stanice predsjednikova posljednjeg proputovanja Srednjim Zapadom Sjedinjenih Američkih Država, novinaru The Timesa Jeffu Zelenyju je rekla: “Svi smo polagali toliko nade u njega, ali onda ga je Washington dograbio, pa smo sada tu gdje jesmo. Samo želim da ostane snažan i da ne popusti pod pritiskom. Želimo predsjednika vođu, te stoga i ja želim da on bude malo snažniji.”

Njezina poruka bila je puno blaža od znaka postavljenog na ulazu u Alphu na kojemu je pisalo “Predsjednik na jedan mandat”. Međutim, upravo su njezine četiri riječi najbolje sažele situaciju: Washington ga je dograbio. Zašto se ovaj muškarac čiji je prezir prema Kongresu očigledan i koji se kandidirao na temelju ideje da će transformirati razlomljeni Washington, predao njegovom konvencionalnom rasporedu i birokratskom jeziku?“Superodbor” koji će nas navodno spasiti zvuči kao samo još jedna vladina izmišljotina, uveličavanje nečega što je jednako nezdravo koliko i McDonald’s. Je li Obama toliko izoliran da ne vidi kako su se Amerikanci sklupčali u fetus položaj, uništeni financijskom krizom, krizom identiteta, političkom krizom i krizom vodstva? Posao je dobio okrivljavajući Washington. Ali kad jednom uđeš u Bijelu kuću, postaješ utjelovljenje Washingtona. Kao da vodoinstalater koji je došao popraviti umivaonik stoji i čeka da se on sam popravi.Pratio sam mandat prvog predsjednika Busha kad se od junaka rata u Iraku pretvorio u predsjednika na jedan mandat. Prekretnica se dogodila ujesen 1991., kad su se Amerikanci uzbunili zbog stanja u gospodarstvu. Konzervativci su zahtijevali od Busha da zauzme agresivan pristup i stav prema Kongresu. Međutim, Bush je prihvatio katastrofalni savjet svog savjetnika za proračun Richarda Darmana i čekao preko mjesec dana prije nego što se obratio Kongresu i javnosti te u drugo ruho preodjenuo istu plahu strategiju. Predsjednik Obama na svojoj turneji nije štedio Kongres. No, nakon što se toj instituciji opetovano obraćao s katastrofalnim rezultatima, i dalje nastavlja igrati ulogu kongresnog satelita. Ne bi smio dopuštati da ga vodi washingtonski raspored.

On je taj koji bi ga trebao postavljati. Konačno je obećao jasni gospodarski plan. Nažalost, čeka ga žustri rujan, kada se Kongres vraća u grad. Amerikanci su uzbuđeni i žele akciju. Ne znaju ili ne mare za kongresni raspored. Jednostavno ne vide da predsjednik išta poduzima. Obama je pokušao opravdati činjenicu da zakonodavce nije pozvao natrag u glavni grad rekavši da će oni ionako samo nastaviti zanovijetati. No, što misli da će oni raditi u rujnu? Istina je da on njih ne želi u glavnom gradu jednako koliko se ni oni ne žele vratiti. Ako je Clinton želio biti predsjednik 25 sati dnevno, a George W. Bush pet sati dnevno, Obama želi biti predsjednik otprilike 14 sati dnevno. To je u redu, sve dok to ne izgleda kao da na posao javljaš da si bolestan dok cijela zemlja zove službu za hitne slučajeve. Dužnosnici Bijele kuće zacijelo su zabrinuti zbog njegovog desetodnevnog idiličnog boravka u odmaralištu Martha’s Vineyard jer su, što je iznimno rijetko, u javnost odaslali sliku namrgođenog predsjednika u Nike majici kako prima izvještaj od Johna Brennana, svog vodećeg savjetnika za protuterorizam. Također je viđen u jednoj knjižari s knjigom “Vrli novi svijet” u ruci. Možda se prisjećao što su to distopija i alfa. Ne bi mu škodilo ni uzeti Roberta Frosta, koji bi ga možda prosvijetlio o tomu zašto demokrati trate vrijeme na pokušaje pomirenja s nemilosrdnim protivnicima. Američki predsjednik još uvijek vjeruje da će ih svojim čarobnim moćima privući na drugu stranu, iako republikanci svako Obamino zakonodavno postignuće gledaju kao početak kampanje za opoziv istog tog zakona. Obamu je istinski zaboljelo proračunsko iskustvo s Johnom Boehnerom. A sada senator Tom Coburn, kojega je Obama u veljači na državnom doručku uz molitvu nazvao “ne samo dragim prijateljem, već i bratom po Kristu”, u vijećnici u Oklahomi govori kako su Obamina stajališta “blesava i pogrešna”. Kako se Obama osjeća sada kada ga je brat po Kristu opisao kao tetkicu koja živi od socijalnih doprinosa i predsjednika koji utjelovljuje pozitivnu diskriminaciju? Možda će nam pomoći Frost, koji je u “Pouci današnjice” napisao:Ja sam liberal. Ti, ti koji si aristokratNikada nećeš doznati što time mislim.Toliko sam altruističan i moralanDa nikada u svađi ne držim svoj stav.

Maureen Dowd