Početkom svog predsjedničkom mandata, Obama je bio prepopustljiv prema Kini. Na proputovanju Azijom u studenom, poslao je jasnu poruku da Amerika neće popustiti po pitanju Tihog oceana. To su dobre vijesti. Poput predsjednika Georgea W. Busha, Obamina je preokupacija uključiti Peking u međunarodne sporazume i institucije u nadi da će na taj način potaknuti kineske vođe na odgovornije ponašanje.

No, Kina je jasno dala do znanja da će ukoliko ne bude ozbiljnih prepreka tome, iskoristiti gospodarsku i vojnu moć za zlostavljanje i plašenje svojih susjeda. Najbahatiji primjer toga je svojatanje energetskih zaliha u Južnom kineskom moru koje također svojata još pet država. Kineski premijer Wen Jiabao na azijskom je samitu izjavio da “vanjske sile” nemaju pravo uplitanja u ovaj spor. Obama nas je uvjeravao da će tijekom svog putovanja “pokušati iznaći nove prilike za suradnju s Pekingom”. No, pokazao je i da njegovo strpljenje nije bezgranično te u jednom trenu rekao da je Kina sada “odrasla” i da bi se trebala ponašati odgovorno glede aktivnosti vezanih uz trgovanje i valutu. U Australiji je za sljedeću godinu najavio dolazak 2500 marinaca, vojnih brodova te zrakoplova u bazu u Darwinu. To nisu velike brojke, ali taj potez simbol je američkog interesa. Istodobno, nas je mučila izjava koju je Obama izrekao pred australskim parlamentom da proračunski rezovi “neće, ponavljam, neće biti nauštrb Azije i Tihog oceana”. Međutim, bilo kakva nova misija u Aziji ne može postati još jedna izlika kojom će Pentagon izbjeći provođenje nužnih rezova. Američki predsjednik je također promicao vrline slobodne trgovine, sada uvjerljivije jer je Kongres konačno izglasao trgovinski sporazum s Južnom Korejom. Njegov napor glede pregovora u vezi trgovinskih sporazuma s ostalih osam zemalja Pacifičkog kruga od ključne je važnosti. Mora nastaviti podsjećati Peking da je dobrodošao ukoliko provede potrebne gospodarske reforme. Sjedinjene Američke Države ne bi trebale ciljati previsoko i predaleko. Peking već sumnja da je cilj Amerikanaca obuzdavanje njihove moći. Washington mora biti transparentan u vezi svojih odnosa te uključivati i konzultirati Kinu kad je god moguće. Američki i kineski politički vođe uspostavili su redoviti dijalog i kontakt. Pentagon mora učiniti više po pitanju njegovanja odnosa sa svojom kineskom inačicom, koja još uvijek pomalo oklijeva. Odnos s Kinom zahtijeva spremnost na ukazivanje Pekingu u kojem je slučaju prekoračio granicu ovlasti. Prisutnost je pritom od iznimnog značaja.